O onima koji ovih dana dolaze
Svi imamo onog nekoga tko će doći vrlo kasno ovih dana i rastvoriti sve prozore… Onog nekoga s putnom torbom punom čokoladnih zečeva i haribo bombona, za djecu koji ga poznaju pod imenom “Striko iz inozemstva”. Svi imamo onog nekoga koji će doći jedno jutro u svoj omiljeni gradski kafić i pogledom tražiti poznatu konobarici u kafiću punom novih klinaca i posjedih prijatelja.
Svi poznajemo onog jednog koji ti je drag zbog njemačke milke i nogometne lopte koju čuvaš k’o oči u glavi jer je to kvaliteta.
Svi imamo onu jednu koja ce doći ovi dana, jer uvijek dođe za Uskrs i znaš da ćeš dobit’ šminku kakve ovdje nema. Rastvorit će sve prozore, a miris njemačkog praška odzvanjat’ će ulicom. Dok bude hodala cestom, pogodit’ će je sve slike ranog djetinjstva. Ovo je njen grad, njen kamen, a opet sve je drugačije. Smijati će se i pričati kako je put bio dug, dok će kriti da je život prebrzo prošao.
Svi imamo onog nekog zbog kojeg svi praznici traju kratko i prebrzo prođu. Svi imamo onog nekog tko je nedavno otišao jer ovdje više nema perspektive. Onog nekog za kojeg će svi reći da tamo “bere pare” i ne sluteći koliko je teško tamo zaraditi. Oči su mu umorne, a ruke pune žuljeva, al’ takve stvari bolje ne vidjeti… Onog nekog tko će počastit svoje društvo, a njoj poklonit’ svemir. Onog nekog koji će rijetko priznat’ koliko mu sve nedostaje, teško je priznati osjećaje…
Svi imamo onog nekog koga čekamo, a sati kao da stanu, ne možemo otići spavati dok mu ne otrčimo u zagrljaj… Pričati ćemo o svemu, samo da progutamo suze i nedostajanje. Ma ‘ko je vidio pričat’ o tom da si 100 put opsovao život i kilometre.
Jednom će biti bolje i ostati ćeš i poslije Uskrsa znaš… Pomislit ćemo u sebi dok on bude dijelio čokoladne zečeve svima oko sebe…
Imamo svi nekog, zar ne?
Josipa Milas
