Stier: Za BiH je jako važno da profunkcionira Federacija i da se urede odnosi Hrvata i Bošnjaka

Jako je važno da Fedreacija profunkcionira i da se na kvalitetan način urede odnosi između Hrvata i Bošnjaka. Sada imamo situaciju da Hrvatima drugi moraju birati predstavnike. Pitanje reforme izbornog zakonodavstva, što je jedan od uvjeta za napredak BiH prema Uniji, a što jest u skladu s odlukom Europskog suda u presudi Sejdić-Finci, ali i u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH od prvog prosinca prošle godine koji je presudio da su tu Hrvati diskriminirani, rekao je ministar vanjskih poslova RH Davor Ivo Stier.

Ministar vanjskih i europskih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier gostovao je kod Nataše Božić Šarić u Točki na tjedan na N1 televiziji.

Strahujete li Vi od obnove sukoba na Balkanu? Je li strah koji se širi regijom utemeljen?

Trebamo svi biti svjesni kako je potrebno da svi radimo na tome da imamo stabilnost, da jugoistok Europe, naše susjedstvo zapadni Balkan, ne bude područje gdje će neke druge sile odmjeravati snage i na taj način doći do eskalacije tenzija. Nama je u interesu stabilnost, posebno stabilnost BiH, iz evidentnih razloga – dijelimo više od 1000 kilometara zajedničke granice. Ali, naravno, to nije jedini razlog, ima i geostrateški, hrvatski narod je konstitutivan narod u BiH, Hrvatska je potpisnica Daytona i, prema tome, ima ne samo pravo već i obavezu brinuti se o stabilnosti BiH, ali i cijelog jugoistoka Europe.

Donedavno su sukobe na Balkanu spominjali samo ekstremni političari i marginalni mediji, ali o toj opciji sada govore i neki relevantni europski političari. Koliko ozbiljno shvaćate najnovije zveckanje oružja između Beograda i Prištine?

To se mora ozbiljno shvatiti, to je jedna situacija koja pokazuje da u ovom novom preslagivanju karata koje se događa na kontinentalnoj pa i na svjetskoj razini, a koje ima reperkusije i na istok Europe, Beograd pokušava vratiti neke pozicije koje je izgubio u zadnjih 25 godina.

Mislite li da im to može poći za rukom?

Iz ovoga što se vidi, uključujući i onaj vlak, nastojanje je da se vrate te pozicije. Naravno, razlika je u odnosu na prije dvadesetak ili tridesetak godina, ili ako hoćete usporedbu s nekim drugim razdobljem, primjerice kraj 19. i početak 20. stoljeća iz kojeg isto možemo vaditi neke paralele kakvi su bili tada odnosi u Europi i kako su se reflektirali na jugositok Europe, velika je razlika za nas u odnosu na ta vremena, mi sada imamo suverenu državu, da možemo biti subjekt i u tom preslagivanju zaštititi svoje interese, pa i onda kada vidimo da Beograd pokušava vratiti neke pozicije koje je izgubio. To ne smije biti nikako na štetu, prvo, hrvatskih interesa, drugo, ne smije doći do novih sukoba, i treće, trebamo raditi s Beogradom na prepoznavanju izazova koji su zajednički, primjerice, radiklani islamizam. To je jedna zajednička prijetnja za RH, Europu, Srbiju i BiH, i na toj platformi treba raditi.

Međutim, vidi se ta aspiracija da se vrate pozicije koje su izgubljene u zadnjih 25 godina, a to ne može biti na štetu hrvatskih interesa i mi djelujemo u tom kontekstu.

Kad govorite o vraćanju pozicija, mislite li da je moguća neovisnost Kosova odnosno integriranog Kosova zajedno sa njegovim sjevernim dijelom?

Srbija nikada nije priznala Kosovo, vidjeli ste i poruku s tim vlakom, pa i poruku da u sjevernom dijelu nema mjesta za institucije kosovske države. Vidimo da je bio jedan pokušaj i destabilizacije Crne Gore, odnosno pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Naravno da pratimo i sve što se događa u BiH, uključujući i proslavu Dana Republike Srpske. To su sve stvari koje upućuju da se pokušavaju vratiti na te pozicije, a nama je u interesu da to ne bude na štetu hrvatskih pozicija i interesa. Imali smo jednu suradnju s Beogradom oko masovne migracije izbjeglica, koja ima svoju humanitarnu dimenziju, ali ne može se isključiti ni njen sigurnosni aspekt. Imamo i drugi niz elemenata, primjerice gospodarska suradnja gdje možemo naći zajednički jezik. Ali, isto tako, moramo rješavati i otvorena pitanja, a njih ima puno. I moramo prepoznavati što se događa i na koji način Beograd sebe želi pozicionirati u tom preslagivanju koje je definitivno u tijeku.

U Davosu je bio sastanak, a na jednoj od rasprava sudjelovali su hrvatski premijer Andrej Plenković i srpski premijer Aleksandar Vučić. Prije tog sastanka Vučić je uputio poziv Plenkoviću da dođe u Beograd. Kada daje izjave u inozemstvu, Vučić zauzima jednu miroljubivu politiku, ali vrlo često ima ispade u kojima proziva Hrvatsku za napad na Srbiju i blokiranje Srbije. Vidite li Vi dva lica Aleksandra Vučića?

Mislim da nije stvar u jednoj osobi, da je to stvar državne politike koja trenutno namjerno lavira između odnosa, s jedne strane, prema Berlinu i, s druge strane, prema Moskvi. Zato sam i spomenuo da se mogu vidjeti neke paralele, teme i aspekti koji su vrlo slični situaciji koja se događala nakon Berlinskog kongresa. Dakle, ujedinjenje Njemačke je dovelo da ona bude dominantna, i poslije je Njemačka na Berlinskom kongresu priznala, ili ako hoćete stvorila Srbiju kao neovisnu državu i pokušala ju je sebi približiti. Tada, krajem 19. i početkom 20. stoljeća je bio jedan drugi Aleksandar – Obrenović, ali koji je isto tako lavirao između tih odnosa s Bečom i Berlinom i, s druge strane, s Moskvom. Nije se išlo u transformaciju same Srbije i društva i zato je sada bitno da se ne ponove greške. Mislim da je dobro da se pokuša približiti Srbiju zapadnim strukturama kroz pristupne pregovore s EU, ali oni uistinu moraju biti transformativni, mora se promijeniti društvo.

Kako gledate na politiku Srbije prema potezima Milorada Dodika? Tomislav Nikolić otvoreno podupire Dodika oko otcjepljenja RS-a.

Kad kažem da moramo zatvoriti ta pitanja, to je način na koji želimo ostvariti napredak koji je bitan i za RH i koji će onda omogućiti da se s dnevnog reda maknu stvari koje ne samo opterećuju naše odnose već i koji se moraju rješavati na putu Srbije prema EU. U krajnjoj liniji, to je dobro i za transformaciju Srbije unutar pristupnih pregovora koje vodi s EU.

Za mene je bilo očekivan takav odnos Beograda prema RS-u. Isto tako, za međunarodnu zajednicu, jasno, nije bilo nekih većih reperkusija ni u tom smislu. Sjetite se, za puno manje stvari bi se Hrvate u BiH smjenjivalo, ulazilo se i u Hercegovačku banku, išlo se pratički džonom prema njima. RS je jedna realnost nakon Daytonskog sporazuma i ne postoji apetit u međunarodnoj zajednici da se to propitkuje. Ono što je za nas važno je potpora teritorijalnom integritetu BiH kao države gdje će Hrvati, Bošnjaci i Srbi biti zaista ravnopravni. Jako je važno da Fedreacija profunkcionira i da se na kvalitetan način urede odnosi između Hrvata i Bošnjaka. Sada imamo situaciju da Hrvatima drugi moraju birati predstavnike. Pitanje reforme izbornog zakonodavstva, što je jedan od uvjeta za napredak BiH prema Uniji, a što jest u skladu s odlukom Europskog suda u presudi Sejdić-Finci, ali i u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH od prvog prosinca prošle godine koji je presudio da su tu Hrvati diskriminirani. Treba se promijeniti taj zakon i na taj način omogućiti ravnopravnost da će Hrvati biti sigurni da će kroz izborni sustav moći izabrati svoje predstavnike. To su ključne stvari za stabilnost BiH.

Pitanje je o Dodiku, a Vi se prebacite na odnose između Hrvatske i Bošnjaka. Jesu li te stvari na neki način povezane? Znači li to da ako bošnjački predstavnici ne dozvole punu ravnopravnost Hrvata u BiH, mislite da i hrvatska politika treba revidirati Dayton?

Rekao sam da ne postoji apetit u međunardnoj zajednici za jednu redefiniciju Daytona. U ovom trenutku to očito nije na dnevnom redu. Kada govorimo o RS-u, naša politika je politika potpore integritetu BiH. To nama nije na dnevnom redu. Zašto? Zbog svega onoga što sam spomenuo. Kažem da smo za teritorijalni integritet, da osuđujemo bilo kakav pokušaj seperatizma, ali ne možemo i ne želimo zatvoriti oči nad situacijom u ovom drugom etnitetu koji nosi ime Federacija.

Kako onda gledate ne poruke Bakira Izetbegovića koji je u intervjuu Globusu rekao kako je federalizacija za njega neprihvatljiv koncept i kako politikom Andreja Plenkovića upravlja desno krilo HDZ-a?

Mi tek moramo doći do jednog kvalitetnog uređenja odnosa između Hrvata i Bošnjaka i put BiH prema EU je jedan dobar okvir za to, jer upravo taj put potiče BiH da napravi potrebne reforme. Ona koja je sada ključna, i koja bi trebala biti donesena što prije, je reforma izbornog zakonodavstva.

Čini li Vam se da brzo približavanje BiH EU žele samo Hrvati?

Hrvati su definitivno jedan element europizacije, prirodno gledaju prema Zapadu, a to ne znači da mi isključivo zbog Hrvata podržavamo europski put BiH. Mi to činimo iz uvjerenja da je to dobro, prvo za stabilnost cijelog prostora, ali i zbog hrvatske pozicije. Taj europski put i reforme su dobre i za Bošnjake i Srbe, ali i za sve one koji žele napredak.

To Vi mislite, a oni, žele li oni zaista to?

Građani u BiH sigurno imaju tu želju da BiH krene prema Zapadu i da se poveća životni standard ljudi, bez obzira kojem konstitutivnom narodu pripadaju. Kada podržavamo taj europski put, to je dobro i za položaj Hrvata, ali te reforme nisu dobre samo za njih već i za druge.

Kojem Vučiću Vi vjerujete – onom koji naginje prema Moskvi ili onom koji naginje prema Europi?

Gledam samo rezultate. Uopće se ne želim usredotočiti na izjave ili na neki pig-pong, nego samo rezultate i samo djela. Ako je jedan cilj ispunjen, onda možemo ići dalje. Tako je bilo s pitanjem o udžbenicima i pitanjem obrazovanja za hrvatsku nacionalnu manjinu. Kad smo vidjeli da se potpisao sporazum i da imamo mehanizme koji osiguravaju da će se to implementirati, možemo ići dalje.

Hoće li se Hrvatska i dalje služiti mehanizmom blokade pregovora Srbije?

Svaka država članica koristi te mahanizme i donosimo odluke zajedno u tom pogledu. Naravno, mi ćemo odraditi i naš dio posla kao članica EU, ali ne s ciljem da eskaliraju neke tenzije, već suprotno – da se rješavaju problemi i da se podrži taj proces integracije prema Zapadu, ali to onda zahtjeva da se država zaista okrene i orjentira prema tim vrijednostima. Primjerice, Crna Gora u ovom trenutku ima 100-postotnu usklađenost s vanjskom politikom Unije, a Srbija je jako daleko od toga da to učini, ona se u tom pogledu tek treba odrediti. Ima država koje trenutno Crnoj Gori stavljaju kočnicu u otvaranju i zatvaranju nekih poglavlja, što s gledišta RH i našeg iskustva smatrao da to ne bi trebalo biti prisutno. Smatramo da bi se, naručitio nakon pokušaja državnog udara, trebalo više podržati tu euroatlansku orijentaciju koju Crna Gora trenutno pokazuje. Situacija na jugoistoku Europe traži jedan strateški pristup i mi na taj način pokušavamo djelovati. U tom kontekstu ćemo u Splitu u veljači imati Jadransku trilateralu, gdje će biti ministri vanjskih poslova RH, Crne Gore i Albanije.

Kako komentirate poziv Aleksandra Vučića permijeru Andreju Plenkoviću da dođe u Beograd. Što ćete savjetovati premijeru, treba li on ići u Beograd?

Dobro je i poželjno da dođe do tog susreta, a vrijeme i mjesto će se diplomatskim putem dogovoriti. Da postoji komunikacija između šefova vlada je nešto što je potrebno. Moramo rješavati otvorena pitanja sa Srbijom. Ne sva, ali dosta tih pitanja su dio pregovaračkog procesa Srbije s EU, primjerice pitanje regionalne jurisdikcije.

Hoće li Srbija moći ući u EU prije nego li povuče taj zakon?

Bez rješavanja tog pitanja Hrvatska ne može dati privolu da se zatvori poglavlje 23. Mi imamo i pitanje zaštite manjina, pitanje nestalih osoba, niz pitanja koja su dio tog pregovaračkog poglavlja, ali i drugih tema – od gospodarskih do zajedničkih izazova, pa i ako hoćete, i prijetnja radikalnog islamizma gdje moramo uspostaviti ne samo dijalog već i suradnju. Vjerujem da takvi susreti mogu pomoći što boljem razumijevanju svega toga.

Mislite li da se situacija u regiji može zakomplicirati sada kada je Donald Trump preuzeo Bijelu kuću, i da će, kako je najavljeno, pasti interes američke administracije za ovo područje te da će to ojačati ruski interes?

Budimo iskreni, američka pozicija ili interes prema jugoistoku Europe je bila već u povlačenju i za Obamine administracije, ali ne samo prema jugoistoku Europe već i prema drugim područjima u svijetu.

S jednog sastanka u HDZ-u izašala je bilješka u kojoj se navodi da Vi želite spriječiti prodor ruskog kapitala na ovo područje? Smatrate li i dalje da je to ispravno ili, s obzirom na situaciju, da to treba revidirati? Je li Hrvatska pogriješila kada se godinama orjentirala samo prema Zapadu?

Govorimo o različitim stvarima. Što se tiče energetskog sektora koji je od strateške važnosti, RH se opredijelila da je dio EU-a NATO-a. Sjećam se kada se pregovaralo o priključivaju RH Južnom toku, pregovori su bili 2010. i tada je premijerka Kosor išla u Moskvu i tamo je taj ugovor potpisan. Međutim, pregovori su bili teški jer je na početku bila situacija da Hrvatska mora potpisati nešto slično kao što je učinila Srbija, a gdje je ruska kompanija dobila 51 posto, a srpska 49 posto, dok je za članice EU-a to bilo 50:50. Iako tada nismo bili članica EU-a, inzistirali smo da imamo taj mode 50:50 i na kraju smo uspjeli, ali smo jasno morali artikulirati naš stav. Tada je Putinova poruka otprilike bila: “Ja vas poštujem, vi ste se opredijelili da ste članica Unije i NATO-a”. Zato smo i potpisali taj ugovor. Ali, sada, kada govorimo o jugoistoku Europe mi moramo imati kanal i imamo ga. Za par dana ćemo imati konzultacije s Ruskom Federacijom na razini ministarstva vanjskih poslova. Mi imamo otvoreni kanal i s Turskom. I u vrijeme predsjednika Tuđmana je bilo to tako – orjentacija RH je bila jasna prema Zapadu, ali to ne znači da nemamo i kanal komunikacije s Rusijom i Turskom koje su tradicionalno prisutne na jugoistoku Europe.

Je li istina da imenujemo novog veleposlanika u Rusiji, spominje se Tonči Stančić?

Prekršio bih pravila kada bi sada izašao s imenom, dok se ne dobije agreman s ruske strane, to kao ministar ne mogu i niti želim to učiniti. Ali mogu potvrditi da je sve usuglašeno oko tog imenovanja.

Kakvu suradnju očekujete s Trumpovom administracijom i bojite li se slabljenja utjecaja NATO-a? Hoće li Hrvatska ostati na vjetrometini bez tog “kišobrana”?

Spomenuo sam da je Hrvatska prepoznala prijetnje, koje su prijetje i EU-u i Hrvatskoj, kao što je radiklani islamizam. To je jedan od prioriteta i Trumpove administracije. Osim što smo i formalno povezani kroz članstvo u NATO-u, imate niz ljudi koji su potvrđeni u njegovoj administraciji koji žele jak transatlanski odnos. Uvjeren sam da ćemo s novom administracijim, i sa State Departmentom i s Pentagonom, u obrambenom sektoru nastaviti graditi naše savezništvo.

Nekoliko puta se spomenuli prijetnju radikalnog islamizma, mislite da je to Hrvatskoj najveća prijetna?

Nisam rekao isključivo, ali je to jedan od sigurnosnih izazova koji cijela Europa ima, a Trumpova administracija je naznačila da će to biti jedan od ključnih ciljeva nove američke vanjske politike. U tom kontekstu sam istaknuo taj izazov.

Do kuda je stigla Vaša istraga o curenju diplomatske depeše o posjetu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović SAD-u? Koliko je bio koristan taj posjet za RH i je li Ministarstvo vanjskih poslova bilo uključeno u pripremu tog posjeta?

Još jednom ću osuditi pojavu objave te bilješke koja je klasificirana. Naravno da sustav na to mora ozbiljno reagirati.

Što će se dogoditi onom tko ju je objavio?

Zakon o zaštiti podataka predviđa mjere, a prvo treba utvrditi sve okolnosti. Prva mjera jest istraga koju sam naredio isti čas od svog pomoćnika koji je na čelu uprave koja je nadležna za zaštitu podataka. Izvješće je već otišlo prema uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Postoje i drugi korisnici tog sustava koji se zove IKOS, dakle nisu samo korisnici u MVEP-u i u našoj diplomatskoj mreži, nego ima korisnika kao što je Ured predsjednice, Vlada, Sabor pa i SOA-a ili Ministarstvo obrane, ovisno o kojoj je tematici riječ. Uobičajno je da Ured predsjenice određuje proritete posjeta, MVEP i naše veleposlanstvo je tu dalo puno potporu predsjednici tijekom posjeta SAD-u.

Dio ste Savjeta za pregovores s MOL-om koji će raspravljati o Ini. Premijer je najavio sastanke već idućeg tjedna, s kim se sastajete?

Prvo će biti sastanak tog tijela koje ima određene zadaće, a one su na tragu izjave koju je premijer dao 24. prosinca. Dakle, otkup dionica od MOL-a da bi se Ina u potpunosti vratila u ruke Hrvatske, a da se pritom ne poveća javni dug. To je predmet rada. Što se tiče razgovora, barem s mog aspekta, važno je reći, a to sam naglasio i prilikom posjeta Budimpešti, da je ovo pitanje, odnos između države i investitora u Ini, zaista počelo kontaminirati inače odlične odnose između Hrvatske i Mađarske te da ga je potrebno staviti sa strane i nastaviti razvijati to naše partnerstvo s Mađarskom. Potrebno je promijeniti logiku, umjesto da ovo pitanje kontaminira naše bilateralne odonose – da bude obrnuto.

Razgovarate li onda i sa Zsoltom Hernadijem?

Kad Povjerenstvo predloži, a Vlada donese službene odluke, jasno je da će se morati otvoriti pregovori s MOL-om oko samog otkupa dionica. MOL će odrediti tko će biti s njihove strane.

Je li Hrvatska već pokrenula proces žalbe vezano za izgubljenu arbitražu?

Odluka je da se ide u tom smjeru. Kad budu sve formalnosti obavljene, naravno da će se javnost o tome obavijestiti.