Svečani zavjeti trojice franjevaca iz Posušja, ali i četvorice iz drugih mjesta naše provincije
Trojica članova Hercegovačke franjevačke provincije koji su iz Posušja položili su u subotu, 3. rujna svečane zavjete u Redu manje braće pod večernjom svetom misom u 19 sati na Širokom Brijegu u samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije; fra Ante Melhior Mitar, fra Željko Tomić i fra Ante Begić.
Pored njih trojice iz Hercegovačke franjevačke provincije svečane zavjete su položili zajedno s njima i fra Ante Vukoja iz župe sv. Petra i Pavla s Kočerina, fra Vinko Baćak iz župe sv. Mihovila Arkanđela iz Tomislavgrada, fra Alojzije Slavko Anđelić iz župe sv. Kate iz Gruda, fra Ivan Venancije Malić iz župe Navještenja BDM iz Velike Gorice.
Svečano zavjetovanici su od Boga i Crkve zatražili ”da zavjetujući Pravilo i život u Redu manje braće mogu slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista sveto djelujući do smrti”. Misno slavlje predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca fra Jozo Grbeš. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Ivan Marić ml., magistar hercegovačkih bogoslova fra Josip Serđo Ćavar i još mnoštvo svećenika.
U svojoj homiliji fra Jozo Grbeš im je poručio da danas s ovim zavjetima stupaju u vrijeme koje obilježavaju riječi: vječno, stalno, neprekinuto, te da zavjeti održavaju stanje njihova srca u čistoći, njihova uma u poslušnosti i njihova duha u siromaštvu. „Vi ste odlučili poći za svetim Franjom, biti dio većeg od sebe, kako bi to veće od vas činilo vas nositeljima milosti. Franjo nas je učio jednostavnoj stvarnosti: čovjek se nalazi tek onda kad se zaboravi. Sebičnost je pak najvidljiviji znak našega vremena. Ključ našega života je jednostavan, iako je put težak, ali je sreća trajna i naš izbor mora biti jedino nesebičnost. Malo je ljudi koji obilježe naš svijet, ali sveti ljudi poput Franje iz Asiza, jedinstveni u svojim karizmama, opečatili su tu povijest zauvijek. Asiški sveti čovjek pošao je u susret Gospodinu, uhvatio ga je sveti nemir traženja i on je traženje većega od sebe učinio poželjnim… Franjo ostavlja sve i polazi u svijet svjedočiti ljubav koja nije ljubljena, ljubav koja nije sebična, ljubav koja o sebi ne govori nego sobom govori”, kazao je fra Jozo Grbeš dodavši kako je Franjina poruka i onda i danas biti drugačiji od svijeta kako bi svijetu naviještali Krista. „Ako je išta potrebno svijetu u kojemu mi živimo jesu autentični ljudi, autentične riječi autentična života. Franjo s Kristom u susretu susreo je sebe. Promijenio je život i sam se uvjerio u istinitost riječi svoga Učitelja da je dolazak sebi uvijek dolazak Njemu. Dolazak sebi je početak ljubavi i završetak svih ljudskih sebičnosti. Taj unutrašnji stav Franji je sve promijenio”, kazao je fra Jozo Grbeš. Na kraju homilije je uputio i sljedeće riječi: „Kada susretnete svete ljude, pitajte se samo jedno pitanje: što oni imaju, a ja nemam: što oni imaju, a što ja želim biti? Kada susretnete loše ljude, pitajte se samo jedno: kako im ja mogu pomoći? Svaki život ima svoju priču, najčešće priču boli koju smo mi pozvani liječiti. Mi nismo pozvani biti suci ovoga svijeta, nismo pozvani dijeliti suvišne riječi, nego smo pozvani biti poštari milosti, nositelji dobrote, znakovi vječnoga… Zato vas molim večeras, na dan vašega početka, budite bolji od nas. Izazov nije u prosječnosti života, izazov je u svetosti. Vaša riječ obećanja prvi je veliki korak na tom putu. Budite autentična života kako bi vaša riječ bila autentična svakome i svugdje“, zaključio je provincijal fra Jozo Grbeš.
Nakon prigodne homilije uslijedio je obred zavjetovanja, gdje su braća položila svoje doživotne zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće.
radioposusje.ba (Z. Pišković)
