TURIZAM: Riječki i Istarski planinari na Čvrsnici

„Hercegovačke Alpe“, kako planinari vole nazvati lanac naših planina od Vrana preko Čvrsnice do Prenja, svojom ljepotom u zadnje vrijeme sve više privlače planinare čak i iz udaljenijih krajeva. Tako je naše društvo, HPD Pločno, ovaj vikend dobilo poziv da organizira vođenje pedesetak Riječkih i Istarskih planinara na Čvrsnicu.

Očarani ljepotom Blidinja, gdje je bila baza njihovog četverodnevnog posjeta, željeli su obići što više vrhova i znamenitosti ovog kraja. Proteklih dana, naša Žaklina je s njima obišla Blidinje, na Vran i Pločno su ih vodili kolege iz Livna i Tomislavgrada, a trećeg dana (subota) nama je pripao zadatak da organiziramo posjet Hajdučkim vratima i Velikom Vilincu, i to u dvije grupe od kojih jedna ide samo na Hajdučka vrata i koju vode Žaklina i Darko, a meni je pripala čast da vodim drugu grupu koja osim H. Vrata ide još i na Veliki Vilinac . Problem se pojavio s prijevozom do polazišta Vitlenice jer njihov autobus nije mogao uskim šumskim putem, pa smo planinare morali voziti od četiri puta u malom kombiju. Velike grupe je teško voditi zbog različitih zahtjeva puno pojedinaca, ali me je iznenadilo kako je sve išlo glatko, ako izuzmem manje poteškoće s određivanjem tempa na početku.

Razlog tomu je što je grupa bila izuzetno disciplinirana, poslušna i posebno vesela, što je mene oduševilo, a ponekad i nasmijalo, jer ni u wc nisu išli bez moje dozvole. Odgovarajući na tisuću njihovih pitanja, 3,5 sata hoda je proletjelo je u trenu i već smo bili na poznatom prirodnom fenomenu Čvrsnice, „Hajdučkim vratima“. Nisam ih ni stigao upozoriti da je opasno i da se paze, a već su bili načičkani u i oko Hajdučkih vrata i s oduševljenjem slikali sebe i ovaj neponovljivi prelijepi krajolik. Nakon ručka stigla je i druga grupa, s kojom smo razmijenili nekoliko članova, jer neki od nas su prešli k njima i obrnuto i krećemo prema Vilincu. Usput zastajemo na jezeru „Crljenak“ radi još malo uživanja i slikanja, a nedaleko odatle srećemo i veselu grupu planinara iz Gruda koji su se također zaputili prema Hajdučkim vratima. Ubrzo smo bili na Velikom Vilincu i onda uživanje u pogledu i prepoznavanje okolnih planina i vrhova, ali tada su pojedinci počeli izražavati žaljenje što tu njihova avantura prestaje i što sad moraju krenuti nazad. Odmah su svi bili složni u zahtjevu da ih vodim nazad nekom drugom stazom, da još malo vide Čvrsnice, a ja sam ih, nakon upozorenja da se radi o zahtjevnoj stazi, sa zadovoljstvom poveo na zapad preko Malog Vilinca i Mandine plane.

Oduševljeni krajolikom i veličanstvenim pogledom sa litica Mandine plane nismo ni osjećali umor iako se bližilo 20 km zahtjevnog puta. Mali zastoj je nastao na skalama niz koje smo morali oprezno jedan po jedan, ali nakon toga, strmi spust niz skijašku stazu je išao brzo. Kod restorana nas je čekala druga grupa koju je već sa Vitlenice dovezao autobus. Prema riječima Žakline i Darke i planinari njihove grupe su bili toliko oduševljeni da su nakon podužeg boravka na Hajdučkim vratima, poželjeli mimo plana, krenuti za nama na Vilinac, ali nažalost za to više nije bilo vremena. Kasnije smo u restoranu čuli njihove dojmove, i presretni smo jer su izuzetno zadovoljni danom koji su proveli s nama na Čvrsnici, a najbitnije je da nije bilo nikakvih nezgoda, a i vrijeme nas je odlično poslužilo iako nismo očekivali. Osim toga mogu reći da smo posebno sretni jer je ovo bilo jedno veliko iskustvo za vodičku službu HPD-a „Pločno“ koja je odnedavno krenula s procesom uspostavljanja.

Više fotografija na: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.310373445788790.1073741849.255344851291650&type=1

Oliver Lončar – HPD Pločno