Velika je srijeda

U kalendaru Velikog tjedna promatramo osam dana. Svaki dan odgovara danu u Isusovom životu koji vodi do njegove smrti i uskrsnuća i ima posebno duhovno značenje. Primjerice, Cvjetnica slavi Isusov ulazak u Jeruzalem na magarcu, dok na Veliki ponedjeljak i utorak Isus provodi vrijeme s učenicima.

Na Veliku srijedu u Crkvi se čita odlomak iz Evanđelja po Mateju o Judinoj izdaji. Sam Juda otišao je svećeničkim glavarima i pitao ih što će mu dati ako izda Isusa. Odredili su mu cijenu od 30 srebrnjaka, a on ih je prihvatio. Potom se ponavlja događaj s Posljednje večere, kada Isus apostolima govori da će Ga jedan od njih izdati. Silno ožalošćeni, jedan za drugim su ga pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Uzvratio im je da će to biti onaj tko s njim umoči ruku u zdjelu i da bi tome čovjeku bilo bolje da se ni rodio nije. Kada ga je Juda upitao: “Da nisam ja, učitelju?”, Isus je odgovorio: “Ti kaza.”

Evanđeoske perikope protekla tri dana vodile su nas preispitivanju vlastitih grijeha po kojima se često udaljavamo od Božjih zapovijedi čime, moglo bi se tako reći, s Judom izdajemo Isusa. Oni su tako naš izravniji ispit savjesti i poticaj da nastojimo razumjeti silinu Božje ljubavi po kojoj se, radi nas ljudi i našega spasenja, predaje u ruke grešničke.

Crkva od svojih početaka na različite načine iskazuje kult i poštovanje prema otajstvima koja joj je Krist predao. Kroz povijest su ti načini slavljenja kršćanskih otajstava nazvani liturgija. Liturgija je djelatnost Crkve kojom se Bog veliča i ljudi posvećuju, a sastoji se od raznih molitava, pokreta, gesta, pobožnih vježbi i možda najvažnijeg dijela, pjesme i glazbe, bez koje niti jedan liturgijski čin nema svoju puninu. U rimskoj liturgiji, koja je danas prisutna u cijeloj Katoličkoj crkvi, službeno odobreno pjevanje jest gregorijansko, koje uvijek uz jednake uvjete ima prvo mjesto u liturgiji.

Od davnine se u Crkvi na Veliku srijedu pjevaju lamentacije proroka Jeremije. Ljepota poznatih Jeremijinih lamentacija, koja i u naše liturgiji nesklono vrijeme, kad dođe Veliki tjedan, privlači brojne vjernike u katoličke crkve, prema riječima filozofa Ernesta Helloa ima ovo, duboko značenje: “Ova je Jeremijina lamentacija osobito svečana jer se ponavlja ista tužaljka. Poput voda oceanskih, Jeremijine suze mogu napuniti naše poglede, a da ih ne umori. Moglo bi se pomisliti kako ovaj ocean duboke vode zbog svoje veličine prouzrokuje monotoniju. Zbiva se protivno. U oceanskim vodama je, kao i u suzama Jeremijinim, skrivena tajna da njihova druga mladost dolazi iz njihove dubine. Ono što probija kroz Jeremijinu lamentaciju jest nada jer ove suze dolaze od Boga: u dubini ovih očajavanja bljeskaju odsjevi Slavlja.”