111. obljetnica smrti fra Grge Martića

Fra Grgo Martić je rođen 24. siječnja 1822. godine u Rastovači kod Posušja. Bio je hrvatski i bosanskohercegovački franjevac, sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik.

Fra Grgo potječe iz siromašne obitelji. Kada mu je bilo 8 godina, umro mu je otac pa je stric Rade preuzeo brigu nad njim. S 12 godina (1834.) sa stricem odlazi u kreševski samostan na školovanje, gdje ostaje do 1838. godine i završava osnovne i nešto gimnazijskih nauka. U tom je samostanu s 15 godina stupio u franjevački red. Godinu dana nakon toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje je sve učio na latinskom, a nakon toga u Zagreb gdje je završio filozofiju te otišao u Mađarsku u Stolni Biograd studirati teologiju. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, između 1851. i 1879. godine.

Književni i prosvjetni rad

Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu te u političkom djelovanju. Bio je aktivan sudionik u političkim i kulturnim događajima tog vremena, a osobito u vrijeme turske i austro-ugarske vlasti. Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. grgin_rukopis

Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.

Fra Grgo je bio vrlo bistar i vrlo marljiv te je, uz svoj materinski jezik, govorio latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački a razumijevao i neke druge jezike. Za života su ga mnogo cijenili i domaći i strani ljudi raznih vjera pa je dobivao značajna priznanja i pohvale. Stvarno je bio “jedna od rijetkih ličnosti bosanske prošlosti, ličnost svestrana i istinski velika i krupna po svom značenju za sudbinu napaćene kršćanske raje” (Lj. Maraković, 1930.).

Danas spominjemo fra Grgu uglavnom kao književnika. Književnim radom se bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u 19. stoljeću. Bavio se i prikupljanjem narodnih umotvorina, a zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine.

Ciklus epskih dijela

Krajem pedesetih godina 19. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici (sastavljeni od sedam cjelina), u kojima je opjevao borbe u Bosni i Hercegovini u 19. st. Po Osvetnicima je fra Grgo od strane kritičara prozvan “bosanskim Homerom”. Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, a slavi obljetnicu pape Lava XIII., te drugih ljudi vezanih za crkvu.

Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.). O Martićevim memoarima, pod naslovom Zapamćenja, govori se i piše kao o vrlo značajnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi put su objavljeni u Zagrebu 1906. godine, u redakciji Ferde Šišića.

Fra Grgo Martić preminuo je 30. kolovoza 1905. godine u Kreševu. Pokopan je u kreševskom groblju Ogradje, a u Franjevačkom samostanu sačuvana je soba u kojoj je živio, s njegovim osobnim stvarima, rukopisima njegovih djela, odlikovanjima i drugim simbolima njegovog rada i vremena u kojem je živio.

gfgm-posusje.com