Održano predavanje Alojzije Stepinac i Katolička crkva u Kravljevini Jugoslaviji
U petak je, književnik i publicist Ivica Karamatić, održao je u Općinskoj vijećnici u Posušju, jednosatno zanimljivo predavanje naziva Alojzije Stepinac i Katolička crkva u Kravljevini Jugoslaviji.
Govoreći o Stepinčevu pastoralnom djelovanju, predavač Karamatić istaknuo je kako je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, uz Caritas, utemeljio u Zagrebu 10 novih župa, obnovio poznato Gospino svetište u Mariji Bistrici te je, uz Društvo sv. Jeronima, poglavito razvio katolički laikat te apostolat tiska: uz jedan katolički dnevnik tako je onodobno izlazilo još 135 različitih katoličkih glasila. U svezi trajno zategnutih odnosa između Katoličke Crkve i države, predavač Karamatić je podvukao da su rečene napetosti bile plod susljedne beogradske velikosrpske, protuhrvatske i protukatoličke politike, koju je bila naslonjena privilegirana Srpska pravoslavna crkva. Spomenuta sprega, potpomognuta masonima, više je od dvjesto tisuća katolika prevela na pravoslavlje i potom posrbila te naposljetku izvan snage stavila Konkordat 28. siječnja 1938., od čije se ratifikacije odustalo u beogradskoj narodnoj skupštini, premda je Konkordat bio obvezatan ugovor potpisan u Rimu 25. srpnja 1935. između beogradske vlade i Svete Stolice. Govoreći o domoljubnom Stepinčevu dozrijevanju, to jest o njegovu odnosu prema HSS-u, predavač Karamatić je podvukao činjenicu da se Stepinac u posljednjim godinama opstojnosti Kraljevine Jugoslavije apsolutno razočarao u politiku Mačekova HSS-a, jer je zastupala više jugoslavenske nego hrvatske interese, premda je 1935. HSS-u javno dao potporu kao glavnom političkom predstavniku hrvatskog naroda, a 1938. glasovao na izborima za listu Vladka Mačeka.
U vlastiti Dnevnik 11. prosinca 1938. Stepinac je napisao: „Ogorčuju me mnoge ljevičarske pojave kod HSS-a“. Dne 4. prosinca 1939. Stepinac je u Dnevniku zabilježio: „Komunisti počinju sve odlučnije dizati glavu (…) ima nažalost dosta negativnih struja u HSS-u koji su se tamo uvukli pod plaštem hrvatstva, a u cilju da razorne ideje boljševizma provode i u naš javni život.“ Dana 16. kolovoza 1940. Stepinac je u Dnevniku zapisao: „Banska vlast gubi iz dana u dan sve više autoritet (…) rastu zločini, ubojstva, pljačke, otimačine, preljubi, krađe.“ U Dnevniku od 13. listopada 1940. proplakao je kao prorok Jeremija nad sudbinom naroda i domovine: „O naša draga sveta Hrvatska! Hoću li ju ja ikada doživjeti? Ovakva kakvu je danas gledam pred sobom, a kakvu ju je uglavnom napravio Radićev pokret, slična je bogumilskoj Bosni koja se raspada od strašne unutarnje bolesti.“ U Dnevniku 19. studenoga 1940. Stepinac je zabilježio: „Šire se glasovi da su Jugoslaviji dani izbrojeni, a ban Šubašić javno govori da ćemo braniti svaku stopu zemlje.“ Stepinac se u Dnevniku 20. studenoga 1940. zapitao: „Kakova razlika između govora dr. Mačeka i šefova HSS-a prije kratkoga vremena i danas!“ Najveće neprijatelje Katoličke Crkve Stepinac je vidio u komunistima i masonima ili slobodnim zidarima. . Bogoslovima u Germaniku 1935. Stepinac je kazao: „Najveća opasnost u mojoj domovini nije ni nacionalni socijalizam, ni borba između Srba i Hrvata, pravoslavnih i katolika, već boljševizam.“ Stepinčeva negativna stajališta o komunizmu nisu se mijenjala, što potvrđuje nadbiskupov govor u Glogovnici 15. kolovoza 1940., kada je komuniste nazvao „zločinačkom družbom“. . U borbi protiv protukatoličkog masonstva, napose se isticao zagrebački nadbiskup Stepinac, koji je u osobnom dnevniku, 30. svibnja 1934., napisao: „U Jugoslaviji vlada danas masonerija! Ugnijezdila se u Zagrebu ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj Katoličke crkve i hrvatskog naroda.“ U zasebnoj Okružnici, od 6. kolovoza 1934., nadbiskup Stepinac je pohvalio dnevnik „Hrvatska straža“ zbog obrane od bujice nemorala što ga među katolicima širi masonski tisak. Susljedno, do početka 1940., i u katoličkom tisku se s punim pravom nastavilo pisati o masonima, kao prvom neprijatelju Katoličke crkve. Zagrebački nadbiskup Stepinac je u govoru na zagrebačkom zavjetnom hodočašću u Mariji Bistrici, u srpnju 1940., masone usporedio „s nemani“.
