Sjeti se usporiti na vrijeme

Kada ti umre netko blizak, umreš u sebi. Protrneš na parfem sličan njegovom, na glas sličan njegovom čak i na zvuk automobila. Gotovo umreš u sebi ponovno dok naređuješ suzama da ne izlaze van, jer prošlo je, ono, već nekoliko godina. Svi smo to prošli. One uzašne i bolne trube i rodbinu koja te tješi da vrijeme liječi.
A lažu, a znaš da lažu.

I jučer se ugasio život. U Duvnu. Našem Duvnu. Imam gore prijatelje. Poznajem puno dragi ljudi. Javila sam im se i nadala da nije netko njihov jer ne želim da umru u sebi. Teško je to.

Pretrnila sam.
Imao je 22.
Kao ja.

Još jedna žrtva prebrze vožnje. Još jedan mlad ugašen život. Uništeni životi njegove obitelji. Samo odjednom
U dvije sekunde ništa više nije isto. Jednom sam čitala knjigu. Zvala se “Ako ostanem”.Podsjetila me je na nju, samo taj dečko nije imao sreću birati. Sigurna sam da bi ostao. Toliko toga je još bilo da odživi. Toliko toga je tek trebao doživjeti, proživjeti i vidjeti. No dvije sekunde i vozač koji nije pazio. I nema te. Svirat će jeziva truba i grad plakati. Naš susjed Duvno zavijen u crno.

Nažalost, ovo se događa često. Malo nepažnje, malo brze vožnje i puno uništenih života. Prekinuti. A toliko toga je ostalo za doživjeti.

Dragi vozači molim vas polako vozite, posebno ovih dana. Nemojte da zbog vas nečija krila spremna za let nikada ne polete. I jedna obitelj umire svaki dan u sebi. Svaki put kada sjednete za volan, sjetite se da su dvije sekunde nepažnje dovoljne da se preokrene nečiji svijet. Sjeti se usporiti na vrijeme. Pazite na živote vaših sugrađana i na svoj. U ime ljubavi i svih ugašeni života zbog malo nepažnje i svije sekunde. Pazi dvije sekunde.

Josipa Milas