Vinjani: Proslavljen blagdan sv. Josipa

Župa Hercegovački Vinjani obilježila je blagdan svetoga Josipa, svoga zaštitnika svečanom svetom misom koju je predmolio otac Zvonko Martić, karmelićanin iz samostana svetog Ilije na Buškom blatu. Uz koncelebraciju mnoštva svećenika sveta misa je započela procesijom u kojoj su se molile litanije svetoga Josipa. Ovogodišnja proslava posebna je jer ove godine se obilježava 50. obljetnica samostalnosti župe, odnosno odvajanja od matice Vir.

Na samom početku homilije otac Zvonko Martić je istaknuo da je kroz povijest bilo mnoštvo svetaca koje je Bog na različite načine pozivao da ispune svoje zvanje i poslanje. „Od njih je tražio i neke zajedničke karakteristike: a to je traženje volje Božje i odgovornost izvršavanja vlastitog zvanja. O svetom Josipu kada govorimo kao onome kome je Bog povjerio najveću odgovornost, najveće blago koje je ovom zemljom prolazilo, a to su Isus i Blažena Djevica Marija, mi u njemu tražimo uzor, ali i zagovornika. Zagovornika kod Boga i za svoje potrebe. Danas se u suvremenom društvu događaju promjene. Odgovorni ljudi koji vjeruju Bogu nikada ne boje promjena. Nema straha. Bog kada dolazi uvijek govori „Ne boj se.“ Bog oslobađa straha i to je prva stepenica koju čovjek mora sebi postaviti da bi mogao odgovorno ispuniti svoju zadaću koju mu je Bog povjerio. Josip je svoju zadaću odgovorno ispunio. Nikada nema života vjere bez poteškoća i kušnje, jer prokušanost vjere rađa postojanošću i dokazuje da smo odgovorni i spremni primiti darove koje nam Bog da ustrajući kada moramo donijeti važne odluke. Kada govorimo obitelji onda se često stavlja ideal ideal koji je nedostižan. Jednostavno treba biti odgovoran ono što živimo. Otac obitelji pristao biti otac, pristao biti otac obitelj, želio biti kada se ženio. I onda odjednom on sve to mora. E ne moraš. Ti si pristao biti otac obitelji, izabrao si biti zaštitnik ženi i da imaš potomstvo. Odgovornost za zaštitu obitelji. Žene koje su izabrale biti majke, dok se nije udala sve bi dala, a kad dođe ništa joj ne valja. Zašto? Zato što nema svijest odgovornosti prema onome što je prihvatila. Sve što u životu dobivamo je zadatak da pokažemo da svoju vjeru u onome što činimo, a ne što mislimo“, istaknuo je otac Martić. „Ljudi nisu odgovorni prema darovima koje dobiju. Od svetog Josipa učimo o odgovornosti, ispuniti ono što mu Bog daje. Bog nam govori kroz sve moguće situacija, a da bi prepoznali Božji govor, moramo srce učiniti spremno čuti i izvršiti što Bog govori. Ako srce nije spremno, onda se hladi i postaje kameno“, kazao je otac Martić. Osvrnuo se i na nezadovoljstva životom i svojim zvanjem i obavezama. „Zašto su ljudi nezadovoljni na poslu? U javnoj upravi na facebooku i youtubu sjede od osam do šest sati i nezadovoljni su. Zašto? Zato što ne radi. Rad je sredstvo posvećenja i pokazivanje odgovornosti. To učimo od svetog Josipa. Rad unutar zajednice i obitelji. Zamislite koji smo mi grijeh uzeli… Mi kažemo ne isplati se, da bi opravdali svoju lijenost. Hrvati ništa ne kradu, oni se snalaze. I onda naravno da nema blagoslova, jer ako neodgovorno pristupamo darovima koje imamo, kako ćemo onda znati to prenijeti na zajednicu u kojoj živimo.

Josip je odgovoran prema propisanim zakonima i zadaćama koje društvo zahtijeva. Mi smo danas tu zajednicu toliko prezreli, da ne osjećamo da išta moramo doprinijeti. U župama ima toliko lijepih glasova, ali ne žele se priključiti zboru. Zašto? Pa eto. Ti si odgovoran ako ti je Bog dao taj dar. Zato se zvanja i poslanja se spajaju u našoj odgovornosti prema zajednice. Ne volimo zajednicu u kojoj živimo? Ne volimo mi tada sebe, a kako ćemo zajednicu. Naša je odgovornost je promatrati što se u zajednici događa i na to djelovati. Naše zajednice su opterećene grijesima, a nema pokore. Koliko se psuje, proklinje, đavlu daje, a ona se pitamo zašto se ništa ne događa. U mnogim stvarima želimo pomiriti nešto što se ne može pomiriti: svoju nevjernost s onim što Bog traži. Zato je odgovornost krepost koja govori da ne možemo biti sretni ako ne doprinosimo zajednici u kojoj živimo. Sve ono što živimo unutar obitelji i zajednice pokazuje kakvu sliku imamo o Bogu. Ono što Bog od nas traži je vjernost Bogu, ono što je sveti Josip posebno pokazao. Nema života u kome je poredano sve što mislimo da treba biti poredano. Bog pred čovjeka stavlja izazove u kojima on odgovorno postupa prema onome što Bog od njega traži, što život vjere i zapovijedi Božje govore i da na taj način pokažeš da vjeruješ, da živiš ono što Bog hoće. Ne valja vrijeme? Što fali ovom vremenu? Dolazimo autima, a ne konjima, vidimo nekoga na drugom kraju svijeta i sve su to prednosti. Što nam nedostaje? Nedostaje nam osjećaj odgovornosti za vlastiti život, za obitelj, za zajednicu i posebno za zajednicu Crkve koja pušta sa svih strana, a sotonin dim ušao na sve strane. Kako pobijediti? Ne oružjem i prosvjedima, nego molitvom, žrtvom i pokorom. Baš kao što su radili svi sveci i to nas uče. Oni su vjerovali da svojim činima koje Bog izvodi u skrovitosti po njihovom djelovanju. Samo čini ono što trebaš tamo gdje jesi i u vremenu u kojem živiš. Zajednička karakteristika svim svecima je da se nisu borili protiv vremena i pojava, nego kako utjeloviti vjernost Bog u vremenu u kojem živimo. Mi smo stvarno jadni ako samo brinemo o ovom životu i ovoj stvarnosti. Neki dan slušam jedni stariju osobu koja brine što će biti ako bude nuklearnog rata. Kažem joj što te briga, umrijet ćeš i budi sretna. Ali ne! To je ljudska sebičnost. Mi čeznemo za rajem, ali se čvrsto se držimo ovog kamena i ovo malo zemlje. Mi čeznemo za velikim darovima, ali brinemo o računu, moći i kolika je kuća. To je naša neodgovornost koja pokazuje da usvajamo duh svijeta i da zapravo se služimo sredstvima kojima se bore i oni koji svijet uništavaju. Sve završava u raju, a u raju je sve oko Isusa. Tko je blizu Isusa? Sveti Josip i Marija. Ako je on mogao zapovjediti Isusu na zemlji, onda mu sigurno Isus neće uskratiti ni u raju. Traži što hoćeš, i po njegovu zagovoru Bog daje. Nama treba mir, zadovoljstvo srca, radost zbog naših zvanja, da ovdje sada svjedočimo radosno da je Bog živ. A onda kada nam Bog otvori raja i sveti Josip nam kaže da nas je pratio, da prepoznamo i svetog Josipa i Isusa. Zato hrabro treba ići i ne bojati se. Onaj koji se ne boji i raduje se se ovdje i sda, uživat će u vječnoj slavi“, zaključio je otac Zvonko Martić.

Svečanu svetu misu izravno je prenosila naša radijska postaja.