Select Page

Anđela i Boris progovorili o susretu kojeg su čekali 21 godinu

Anđela i Boris progovorili o susretu kojeg su čekali 21 godinu

“U godinu dana dobila sam i sina i sestru”, bilo je prvo što je za ERO.TEL rekla Anđela Palac iz Posušja, držeći svoga sinčića Marka u naručju. Oboje ih je čekala nestrpljivo.

Naime, nakon 21 godine traženja, Anđela (26) i Boris (27) su pronašli svoju sestru Mariju (24). Susret prepun emocija odigrao se nedavno u Posušju u domu obitelji Ante i Marije Penava koji su 1998. posvojili tada petogodišnju Anđelu i šestogodišnjeg Borisa.

– Prvo nam na početku nisu ni rekli za Mariju. Posvojili bi mi i nju, ne bi ih sigurno razdvajali, no rečeno nam je da je Marija dogovorena za drugu obitelj. Sada smo otkrili da to nije bila istina, govore nam uglas Ante i Marija.

Svih troje bilo je u Dječjem domu u Zagrebu. Nakon posvojenja, Anđela i Boris su svoj dom našli u Posušju, okruženi samo ljubavlju. No, uvijek je srce bilo napola.

-Cijeli život smo se pitali gdje je, kako je, patili za njom. Tražila sam je, ali nisam imala uspjeha. Do nedavno. Marija je na Facebook stranici ‘Pokidane veze’ objavila svoju priču i napisala kako traži brata i sestru. Njoj se javio Hanas Kovačević, a mene je kontaktirala Marijana Penava. Tada smo se prvi put Marija i ja čule, kazuje nam Anđela. Ubrzo nakon toga, dogodio se i emotivni susret kojeg je Anđela pokušala opisati. Pale su suze, zagrljaji…sve ono za čim su tolike godine žudili svih troje.

-Bilo je neopisivo napokon je sresti. U istom trenutku i sreća i tuga, govori Anđela, koja se prije nekoliko godina udala za Gruđanina i žive u Švedskoj.

Sasvim slučajno smo ja i sin ostali u Hercegovini. Trebali smo ići ubrzo, no tada sam dobila poziv…priča nam Anđela koja ističe kako je Marija završila fakultet, radi i živi u Zagrebu, kako je komunikativna, nasmijana…

-Nije mi žao ni mene i mog brata, jer smo ipak došli u dobru obitelj. To su naši mater i ćaća. Ima puno djece koja su predugo u domu. Prva moja sestra koja je prošla gore od nas, jer je posvojena tek nakon sedam godina, a puno je bolja od mene, kaže Anđela, ne krijući koliko je ponosna na svoju sestru.

Svih troje biološka majka je ostavila u domu. Anđela je ostavljena s devet mjeseci.

– Jedino što znam o biološkim roditeljima je da je otac u Šibeniku, gdje sam se ja i rodila, a majka je u Italiji. Udana je i ima kćer.

-Prvi i posljednji put sam se čula s njom prije nekoliko godina. Zvala sam je da mi kaže gdje je Marija, no nije mi ništa htjela reći … S moje strane joj je sve oprošteno, ali ja imam svoju majku i oca. Njoj samo hvala što nas je rodila. Boris i ja nismo mogli dobiti bolje roditelje, govori nam Anđela.

Anti i Mariji u Domu je rečeno da ih je ostavila jer je bila mlada i siromašna, te da se nije mogla skrbiti o njima.

-Nikad Anđeli ni Borisu nisam ništa negativno rekla o njoj. Žao mi je samo zbog svega što su djeca prošla, kaže Anđelina majka, koja je presretna što su Anđela i Boris napokon pronašli svoju sestru koja opet dolazi u Posušje za Božić.

Ma svi su oduševljeni Marijom, kaže Ante, dodajući kako su je i susjedi došli upoznati.

-Čudo od diteta i sviđa joj se Hercegovina, reče nam ponosno.

I cijelo vrijeme dok smo razgovarali, u domu obitelji Penava odisala je ljubav. Prava, istinska ljubav roditelja prema svojoj djeci i obratno.

-Neki su se čudili kada smo rekli da ćemo posvojiti djecu, no nas nije bilo briga. Mi smo to istinski, srcem željeli i da sam znao, još bi ih posvojio. Ma više ih volimo, nego da smo ih rodili, izgovara Ante riječi koje samo otac može izreći dok pored njega sjedi njegova kći Anđela.

A da je to bila ljubav na prvi pogled svjedoči i Anđelino sjećanje iz Doma.

-Sjećam se četvrtkom nisam mogla zaspati, jer sam znala da petkom ćaća i mater dolaze. Svaki petak sam virila na prozor i jedva čekala kada ću ugledati ‘kockicu’, odnosno BMW kojeg je ćaća vozio, priča kroz smijeh Anđela koja je Mariju gotovo odmah počela zvati majkom.

-Kada smo napokon svi krenuli za Posušje, sjećam se da smo pjevali u autu pjesmu “Sunce moje, to si ti…”, prisjeća se Anđela, a Boris je, kada su se već približili uzviknuo: Eno naše kuće!

Tu su stvorili život. Koji je sada još potpuniji…

ERO.TEL

OGLASI

Loading