Jeftina zemlja Hercegovina: Prosječna košarica ‘lakša’ je do 20 posto nego kod nas

Do pojave velikih trgovačkih centara i stranih prodajnih lanaca, BiH je bila eldorado za naše kupce. Slavonci su hrlili u Bosansku Posavinu, Dalmatinci u Hercegovinu. A, onda je konzumeristička histerija zavladala kod kuće, pa smo zbog svih tih shooping mallova, cityja, jokera i tristo čuda, zaboravili na butigice u Sovićima i živopisnu tržnicu Arizona. No, kriza nas je vratila starim navikama; ponovno se ide preko granice, čemu nisu pridonijele samo niže cijene u BiH i sve mršavije plaće u Hrvatskoj, nego i ceste kroz Zagoru koje jamče ugodnu vožnju. Od Splita do Posušja se nismo ni truckali, ni vijugali kao nekada: autocesta nas je vodila do Zagvozda, a onda još dvadeset i pet kilometara do našeg odredišta – modernih prodajnih centara u hercegovačkom gradiću u kojima se vikendom sjati stotine kupaca s ovu stranu granice, posebno kad su prigode u pitanju – a, mi vrnuli u vrijeme srednjoškolskih zabava.

Mukte na izlet

– Sad nam najviše idu ova odijela za maturu. Sako, hlače, košulja, kravata i remen – sedamsto kuna. Ajde, nađite to u Splitu – govori mlada prodavačica Iva Leko, a ja sve zagledam veštit ne bi li mu našao kakvu manu, a u pitanju je samo gola računica.

– Ovdje vam je PDV 17 posto, u Hrvatskoj 25, i u startu smo mi jeftiniji za tu razliku. Ako još napravite račun preko 100 KM, pa vam vrate PDV, uštede su značajne. Ljudi u nas dječja kolica kupe za 700, a takva su u Hrvatskoj 1000 ili 1100 kuna – objašnjava Mile Udovičić, voditelj centra “Divna”, koji se jumbo plakatima reklamira po Dalmaciji, a forte im je tekstil, pokućstvo, oprema za dijete.

– Ovdje vam je točno pola – pola registracijskih tabli iz BiH i Hrvatske – konstatira Udovičić dok nas provodi kroz interijer velebnog centra koji je prije dva mjeseca osvanuo u novom prostoru kojeg se ne bi posramila ni konkurencija iz Splita.

Lamentiramo kako ne postoje ni troškovi puta, pa sad da i ne dolazite iz deset kilometara udaljenog Imotskog, nego iz Splita, primorja. Računamo, naime, da je litra goriva jeftinija u prosjeku 1,83 kune, pa kad to pomnožimo s pedeset ili nešto više litara koliko bi livali u BiH, eto nas na stotinjak kuna razlike, pa ispada da smo se na izlet u sat vremena udaljeno Posušje dovezli gotovo besplatno. A, to u ove zimske dane ima smisla.- Ljudi odu na Blidinje, a gore je prekrasno. Uživaju na snijegu, pa prođu preko Posušja i obave šoping. Ugodno s korisnim – veli Oliver Begić, vlasnik prodajnog centra “Oli”, koji je startao 1997., u doba poratne šoping-euforije, da bi iz šezdeset kvadrata prostora danas niknuo golemi centar u koji iz Hrvatske najviše dolaze po kavu, kozmetiku, slatkarije…Interesantno je da su često hrvatski proizvodi na policama u BiH jeftiniji nego ovdje: Franckova kava od 500 grama je, recimo, 4,95 KM, što je nepunih dvadeset kuna, Gloria stoji 2,10 KM, a Barcaffe 5,60 KM. Ako ćete se mašiti za neku domaću kavu, a Posušaci na veliko hvale njihov Branck caffe, onda ćete 500 grama platiti samo 4,35 KM.

Ekonomski analitičari u BiH, konstatiraju da se na kupljenu robu u vrijednosti od 100 KM, koje ovdje baš svi zaokružuju na 400 kuna, može uštedjeti i do dvadesetak maraka ili osamdesetak kuna. Na to država još vraća PDV od 17 posto, 68 kuna, i eto nas na 150 kn. Rezimirajmo; na samo 400 kuna spize preko granice, uštedjeli smo sto i pedeset kuna, a dovezli smo se praktički mukte! Zato, Vrgorčani, Imoćani, Makarani, Metkovci i Opuzenci…, masovno dolaze u Hercegovinu kupovati hranu, odjeću, lijekove koji su i do osam puta jeftiniji, o čemu je ‘Slobodna’ već pisala. Nabavlja se šećer za jematvu, a po vreći se ušpara i sto kuna. Popravljaju se i automobili, a zato je, vele, zakon selo Ledinac, gdje se nabavljaju polovni ili originalni ili “manje originalni dijelovi”, ali sve je to ništa prema svadbenom turizmu koji u Posušju i Sovićima jednostavno cvate. U salonima “Bagušić” Ivana Petrica znalo je biti i po 820 gostiju.

Deset eura po glavi

– Je, trend su vam velike svadbe. Pozovu ljudi više uzvanika, ali više zato i dobiju. Mladenaca je puno iz Imotskog, Splita, Makarske…, a u prosjeku bude tristo svatova. Dolaze ljudi i svojim kolima i autobusima koji se unajme za tu priliku, i opet ih, zbog naših nižih cijena, sve to iziđe puno povoljnije – kaže Ivan, pa pokušavam zapisati što to stane u njegov de luxe meni od 27 eura, a on se smije pa kaže da ću napisati lakše što ne stane.

– Od pršuta i sira, nekoliko vrsta juha, hobotnice, janjetine, zagrebačkog odreska, salata, priloga, svih vrsta pića: sokova, viskija, jegera…Ma, svega, eto, samo kolače i tortu mladenci donose – to je u nas takvi običaj – govori Petric pa će o još jednom običaju. Pokazuje nam ručnike koji se umjesto konfeta dijele uzvanicima, baš kako se radilo u stara vremena u zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj zagori. A, sala? To nije sala, to je mala Spaladium Arena u koju stane i do tisuću ljudi, samo što ova nije bankrotirala – niti će.

– Već smo lijepo popunili i 2016. Ljudi imaju računicu, ako ovdje mogu dobiti vrhunski meni za dvadeset eura, a doli u vas nema ispod trideset, štedi se deset eura po čoviku. Ima velikih pireva di mi mladenci kažu da su ušparali i po pet tisuća eura u odnosu da su svadbu radili u Splitu ili Makarskoj. Imamo mi i motel di ovi koji iz daljega dođu prispavaju. I pušenje je u nas dozvoljeno, što isto ljudima znači, komodniji su. Imam dvi sale, pa nikad nema problema oko termina, radi se non stop – smije se Ivan, drago mu što silan narod u njega dolazi pirovati, a nitko se požalio nije.

U Posušju se zabavljaju Imoćani, Makarani i Splićani, zbog nižih cijena pića i dobre zabave

Ono što u Posušju posustaje zbog krize – jest noćni život. Do prije par godina, ovdje je mladost iz Imotskog, Makarske, Splita…, jednostavno hodočastila u noćne klubove, diskoteke, na koncerte raspojasanih turbo folk pjevačica i zabavnih bandova. Alkohol je tekao u potocima.

– Ima par godina, to je palo, Nema ih više kao prije. Očito je kriza u pitanju. Ima ih više u Livnu, a tamo je vjerojatno i malo jeftinije – kaže Ante Jukić, konobar u posuškom Rock caffeu.
No, da se i dalje petkom i subotom partija po Hercegovini, potvrđuje nam Oliver Begić.
– Ima još mladosti, dolaze stvarno, bude sve tu puno vikendom. Osjetno su pića i cigarete jeftinije ovdje, a ima dobrih klubova – objašnjava Oliver zašto mladi Dalmatinci preferiraju Hercegovinu, zemlju u kojoj se vole kuna, euro i marka. Tko (još) tamo nije bio, neka dojavi je li sve ovako kao što smo vas izvijestili, da ne bude poslije, novinar ovo, novinar ono…

SAŠA LJUBIČIĆ/Slobodna Dalmacija