Ni velika mećava nije mogla spriječiti 50 000 pro-life prosvjednika u borbi za život

Premda su sve prognoze najavljivale kako će Washington D.C. pogoditi jedna od najvećih mećava u zadnjih nekoliko godina, to nije spriječilo 50 000 sudionika Marša za život koji su, na obljetnicu zloglasnog slučaja Roe v. Wade, hrabro prosvjedovali protiv pobačaja.

“Razlog zašto marširam je taj što ne želim da abortus postane norma… Ne želim da postoji i jedno nerođeno dijete koje nije ispričalo svoju priču. Svatko zaslužuje šansu za život” rekao je za Catholic News Agency 18-godišnji Benjamin Swanson koji je na Marš došao iz Nebraske. Marš za život organizira se svake godine od 1973. kada je Vrhovni sud SAD-a srušio zakone u saveznim državama koji su ograničavali abortus. Od tada “borci za život” redovito prosvjeduju u glavnom gradu SAD-a. I dok je prvi prosvjed okupio nekoliko tisuća ljudi, prošlogodišnji, dosad najveći, brojao je 800 000 sudionika.

Ove godine mnoga su sveučilišta i organizacije otkazale putovanje zbog nemogućih vremenskih uvjeta, a neki su i zapeli na putu u Washington. Međutim deseci tisuća ljudi, na temperaturama ispod nule, pokazali su svoju solidarnost s najmanjima i najnezaštićenijima. Patrick Koehr, student na Sveučilištu Notre Dame, tako je trebao voditi grupu od preko 800 studenata na ovogodišnji skup, međutim putovanje je otkazano.

Koehr se ipak uputio u Washington s nekolicinom prijatelja: “Otkad živim sudjelovao sam na svim Marševima, uključujući i kad sam bio fetus, stoga nisam mogao propustiti ovaj.” “Marš za život 2016.” održan je pod geslom “‘Za život’ i ‘za žene’ idu ruku pod ruku”. To se možda najbolje očituje kod Yohanke, Kubanke koja živi na Floridi. Kako sama svjedoči, njen očuh ju je seksualno zlostavljao te je s njim i zatrudnjela. Premda je tada pod prisilom abortirala, nakon godinu dana opet je zatrudnjela silovanjem, ovoga puta rodivši sina.

“On je prekrasan sin. On je cijeli moj život. Zapravo je jedini sin kojeg sam mogla začeti jer više nikada nisam ostala trudna”, rekla je Yohanka nadodavši kako je njen muž prihvatio dijete kao vlastito. Yohanka je jedna od “iznimki”. To su slučajevi kada je dijete začeto silovanjem ili u incestnom odnosu, a za koje mnogi smatraju kako bi, u slučaju ograničavanja pobačaja, trebali biti izuzeti, tj. kako bi abortus trebao biti dopušten za te “iznimke”. Međutim Yohanka odbacuje tu pomisao: “Zašto bi moj sin plaćao za grijehe drugih? Zašto bi on trebao biti ubijen samo zato što je netko mene htio silovati? On je moje dijete i nije kriv za ništa što mi se dogodilo.”

“Žalim zbog svog prvog pobačaja”, nastavila je. “Nisam imala puno izbora. Bila sam dijete i odvučena (u kliniku za abortus)… To nije bio moj izbor, ali je to bila moja kći ili moj sin. Bog zna.” Marš za život završio je obraćanjem mnogih osoba iz javnog i političkog života, među njima i jedne od republikanskih kandidatkinja za predsjednicu SAD-a, Carly Fiorine. Sljedeći predsjednik, rekla je Fiorina “odlučit će hoće li poreznici biti prisiljeni financirati političko krilo industrije pobačaja”.

Ovogodišnji Marš za neke je bio prava avantura. Tako su, shvativši kako zbog nezapamćene snježne oluje neće stići do svoje crkve, učenici katoličke škole iz Iowe zajedno s grupom djece iz Missourija u čijoj je pratnji bio katolički svećenik, odlučili na jednoj od najpoznatijih američkih autocesta Pennsylvania Turnpikeu podići oltar od snijega i proslaviti svetu misu.

Čini se kako uz ovakve borce ovu bitku ne možemo izgubiti.

preuzeto: Tino Krvavica | Bitno.net