Ovaj put će biti daleko lakše odlučiti komu dati glas. Sada imamo Hrvatski narodni sabor!

Stanje u BiH je vrlo teško, gospodarsko, socijalno, nacionalno, političko, sigurnosno…! Tu nikakve dvojbe nema, ali ni odgovora kada će se i hoće li se po tom pitanju što nabolje promijeniti. Iako sve to traje godinama, uvijek i iznova, ta pitanja, neko manje, a neko više, se aktualiziraju u predizborno vrijeme. Nije ni čudo jer godinama se s pravom očekuju pozitivne promjene, a Hrvati ih posebno očekuju, rekli bismo. To nikako ne iznenađuje kada se zna da im se, iz dana u dan oduzimaju i ona prava koja im zakonima, Ustavom, ali i ljudskim i božjim načelima pripadaju. Stoga se u predizborno vrijeme među Hrvatima postavlja pitanje može li se što na tom planu promijeniti, mogu li izbori donijeti bar dio onoga što traže pa i očekuju?

O ovim, a i mnogim drugim pitanjima Večernji list je razgovarao s Franjom Rajkovićem, uglednim gospodarstvenikom, idejnim tvorcem Poslovnog centra u Vitezu, poznatim i izvan granica BiH, uglednim dužnosnikom HDZ-a BiH koji se zbog velikih obveza u svom Economicu drži općinskog i županijskog, te stranačko-političkog djelovanja, poslijeratnog uspješnog načelnika općine Vitez, umnogome zaslužnog što su i međunacionalni odnosi u ovoj općini daleko iznad onih u drugim nacionalno mješovitim sredinama, s čovjekom čije riječi (i djela) imaju težinu i među Hrvatima i Bošnjacima, ali i u njegovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH.

Na početku razgovora kažemo mu kako i jedan broj Hrvata za stanje o kojemu govorimo, okrivljuje upravo Hrvatsku demokratsku zajednicu.

“Na taj način postavljati stvari, ‘otkrivati’ uzroke lošeg stanja u BiH u mnogim segmentima života i rada, posebno Hrvata, je vrlo zločesto, zlonamjerno, krajnje nekorektno”, kaže Rajković i objašnjava: “Naravno, ni na kraj pameti mi nije tvrditi kako naša stranka nije griješila, vukla ponekad pogrešne poteze, ali, molim vas, neka ti dušebrižnici, ‘sveznadari’, kažu ima li na svijetu stranke koja je vladajuća više od 20 godina u nekoj općini, regiji, da ne govorim o državi, koja nije pravila i greške i propuste. Međutim, smije li se u takvim ocjenama i procjenama zaboraviti sve dobro što je pod vodstvom te stranke urađeno. Ako su namjere poštene, ne smije. Jer, u konkretnom je slučaju jasno da je, kada je HDZ u pitanju, daleko više, čak neusporedivo više, dobrih stvari od onih loših, od pogrešnih poteza koje ne želim negirati, gurati pod tepih”, naglašava Rajković za Vecernji.ba i primjerima potkrjepljuje: “Evo, po mnogim ocjenama, čak i od međunarodnih dužnosnika, institucija i organizacija, Vitez je svrstan u uski krug najuspješnijih općina u BiH u procesu povratka prognanih i izbjeglih, u gospodarstvu, u međunacionalnim odnosima, da dalje ne nabrajam. A sve to vrijeme HDZ je u općini Vitez vladajuća stranka. Poručujem onima koji kritiziraju, zlonamjernicima, znam da ih ima, neka analiziraju općine u kojima vlada HDZ BiH pa neka ih usporede s onima gdje su bile i sada su druge političke opcije na vlasti pa će im ako bar malo otvore oči i ako im se bar malo probudi savjest, biti jasna zabluda u koju su upali. Naravno, ako se sve to ne tvrdi i govori s jasnim ciljem, s porukama i izbornim planovima i očekivanjima”.

Spremno je Rajković prokomentirao i zamjerke pojedinaca, a nije ih mali broj, na „mekoću“, popustljivost kada je u pitanju rad Općinskog vijeća. Naime, nikada, a tvrdi se kako je upravo Rajković bio zagovornik takve politike, Hrvati nisu preglasavali Bošnjake. Pitamo ga, čemu je takva politika vodila, kojem cilju. Je li polučila očekivane rezultate? “Istina je”, odgovara Rajković, “bio sam zagovornik takve politike – tražiti dogovore, kompromise, imajući u vidu međunacionalnu sredinu u kojoj živimo. Tražiti rješenja koja nikomu ne donose štetu, a s poštenim namjerama svima donose dobro. Od mira, tolerancije, razumijevanja, u ovako nacionalno mješovitim sredinama ništa poštenije, razumnije i vrednije i nema. Želim naglasiti da smo za takvu politiku imali potpunu podršku i od vrha naše stranke. Očekivali smo i nadali se, iskreno to naglašavam, da će tim putem krenuti i one sredine u našem okruženju gdje je bošnjačka strana u općinskim vijećima nadmoćnija, brojčano dominantna. Nažalost nisu. E sada je pitanje je li to naš grijeh? Uvjereni smo da nije i ne dvojimo da je to jedini ispravni put za Bosnu i Hercegovinu”, pomalo razočaran navodi Rajković i nastavlja: “Vidite, u Vitezu više od 90 posto gospodarstva drže Hrvati, a u njihovim gospodarskim subjektima rade i Bošnjaci, mogu tvrditi u postotku kakav je i odnos Hrvata i Bošnjaka u Vitezu. Taj odnos u zaposlenosti nikada nismo ‘vagali’, nego smo u svojim tvrtkama zapošljavali Bošnjake bez ikakvih ograda, rezervi. Uvijek su presudni bili profesionalni, a nikako nacionalni kriteriji. I nitko nas, i nikada, s naše strane, iz vrha HDZ-a BiH, nije pitao zašto to tako činimo i radimo. Naprotiv! Ali želim reći kako se nitko, s druge strane uvjetno rečeno, na nas nije ugledao niti su to mediji, bilo kada i bilo gdje, to spominjali, ne daj Bože i naglašavali. Zašto? A i to je onaj put o kojemu smo govorili, put kojim BiH mora ići ako joj želimo dobro, ako je želimo na putu euroatlantskih integracija”.

Rajković je pomalo izgubio smirenost koja ga inače krasi kada smo kazali kako se često s bošnjačke strane može čuti kako Hrvati ne vole Bosnu i Hercegovinu. “Znam, tko to od nas nije čuo, besmislenu tvrdnju doživio. Međutim pitanje je čime se ta ljubav vaga, pitao bih ‘branitelje’ BiH? Halabukom i pitanjima navijamo li mi Hrvati za nogometnu ili neku drugu reprezentaciju BiH. Ma, što je koga briga za koga ja navijam? Pa, ljudi moji, voli li se BiH galamom, halabukom, optužbama drugih…, ili konkretnim djelima od kojih svi građani imaju koristi. Ako je to pitanje na koje nekomu trebam odgovarati, ne da ja to neću, nego s takvim bosanskohercegovačkim dušebrižnicima ne želim ni razgovarati. Uostalom, što se tu uopće i ima razgovarati?”.

Izbori su na pragu pa se u ovakvom razgovoru ne mogu izbjeći teme koje su proteklih osam godina frustrirale najveći broj hrvatske populacije u BiH. Naime, u Predsjedništvo BiH puna dva mandata je sjedio čovjek kojega Hrvati nisu birali. Postoji li opasnost da se takav slučaj ponovi, da nam opet Bošnjaci izaberu ‘našeg’ člana Predsjedništva”, pitamo Rajkovića? “Ovim pitanjem me vraćate na prethodno – tko voli, a tko ne voli Bosnu i Hercegovinu. Reći ću jasno i glasno, takvu BiH kakvu nam se pokušava nametnuti, takvu gdje nam se pokušava ‘ukazati’ i ‘pokazati’ što je ispravno, a što nije, što je dobro, a što loše za nas Hrvate, gdje nam u strukture vlasti predstavnike biraju ili postavljaju drugi, gdje u strukture vlasti, ‘na mala vrata’ ulaze oni koji nemaju hrvatski glasački legitimitet…, i da dalje ne nabrajam, takvu Bosnu i Hercegovinu mi nećemo i ne želimo. Istina je, a vjerujem da tako neće biti, opet se može dogoditi i ponoviti neki novi Sejdo Bajramović. Međutim, mi sa svoje strane, mislim na Hrvate, moramo sve učiniti što je u našoj moći. Znači, izići na izbore i biti razuman i pragmatičan, pa i neke personalne i stranačke animozitete staviti po strani i glasovati za člana Predsjedništva koji po svim pokazateljima ima ogromnu prednost nad preostalim kandidatima iz reda Hrvatskog naroda. I ako tako postupimo, razumno i pragmatično, Hrvati će ponovno, nakon osam tužnih i ponižavajućih godina Komšićeve vladavine, u Predsjedništvu BiH imati svojim glasovima i svojom voljom izabranog člana”.

Razgovarati s uglednim gospodarstvenikom, a ne osvrnuti se i na gospodarske prilike u BiH, bilo bi neoprostivo. Stoga krećemo s konstatacijom kako gospodarstvo i u Vitezu prolazi kroz teško razdoblje, uz tvrdnju kako na objektivne okolnosti, na globalnu ekonomsku i recesijsku krizu ne možemo utjecati. Ima li i subjektivnih prepreka koje ionako tešku situaciju i dodatno otežavaju, pitamo Rajkovića. “Hrvamo se već 6-7 godina s teškim problemima koje je gospodarstvu donijela velika globalna ekonomska kriza i recesija i teško se odupiremo jer na mnoge segmente te krize jednostavno ne možemo utjecati. I u takvoj situaciji treba tražiti, a to i činimo, unutarnje rezerve u svim segmentima našega rada i poslovanja, kako bi bar u onoj najnužnijoj mjeri negativne posljedice donekle ublažili. Međutim, nije teško zaključiti da se premalo čini na otklanjanju onih prepreka koje su u našoj domeni, na općinskim i županijskim razinama vlasti, na razini Federacije i države. U posljednje vrijeme u BiH sve se više eksploatira termin ‘Lakoća poslovanja’ u kojemu se govori o desetak različitih kriterija čije bi ispunjavanje dovelo do lakšeg, da ne kažemo do ‘lakoće poslovanja’. Među tih desetak kriterija za ‘lakoću poslovanja’ spadaju, recimo, omogućavanje lakšeg i bržeg registriranja poduzeća, bolja i jeftinija mogućnost kreditiranja, stimulativnija porezna politika, zaštita investitora, uklanjanje administrativnih, birokratskih i drugih prepreka pri dobivanju građevinskih i drugih dozvola…! A kada su ti, i niz drugih kriterija u pitanju, Bosna i Hercegovina je iza svih država u regiji, ‘zakovana’ na samo dno crne liste. Naravno, za bolje razvojno-gospodarsko sutra potrebna je daleko bolja poslovna klima, daleko bolji i učinkovitiji političko-pravni sustav, daleko veća osobna i materijalna sigurnost i nas gospodarstvenika koje sada, bar na srednjobosanskom području, nema, manje brojna i učinkovitija administracija, smanjenje financijskih opterećenja za strane i domaće ulagače i niz drugih mjera koje su istaknute i obrazložene i u programu HDZ-a BiH. Jer samo tako možemo krenuti naprijed, k izlazu iz mračnog tunela u kojemu smo se našli”.

Za kraj dugog, a ipak ugodnog razgovora, pitamo našeg sugovornika ima li kakvu poruku građanima pred izbore, prije svega onima hrvatske nacionalnosti? “Nikada nisam, i ne želim, nikomu ‘soliti pamet’. No, vrijedi poručiti, pozvati hrvatsko glasačko tijelo da izađe na izbore i neka svatko glasuje prema svojim uvjerenjima i prema svojoj savjesti. Međutim, vrlo je važno voditi računa o mogućem ‘rasipanju’ glasova. Svatko odgovoran i dobronamjeran o tomu mora voditi računa. Premalo nas je da bi si taj luksuz mogli dopustiti”, kazao je Rajković i dodatno naglasio: “Čini mi se da će ovaj put biti daleko lakše donijeti odluku komu dati svoj glas. Jer sada imamo Hrvatski narodni sabor (HNS) koji čini sedam stranaka s hrvatskim predznakom. To je nova hrvatska snaga u BiH koja će kroz podršku na izborima, u koju ne treba sumnjati, i dodatno ojačati i bit će spremna odlučno se suprotstaviti čak i pomislima formiranja nekih novih alijansi, platformi…, bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, koja će biti sposobna ‘dati odgovor’ svim izazovima pred kojima je Bosna i Hercegovina i hrvatski narod u njoj”.