PADOM LIJANOVIĆA STAVLJEN PEČAT NA SDP-OVU PLATFORMU SDP: nastavlja uzimati plijen i nakon raspada Vlade
SDP nastavlja uzimati plijen i nakon raspada VladeNarodnu stranku Radom za Boljitak u dva je navrata u vlast uveo SDP, najprije s Alijansom za promjene 2000., a zatim i s platformom 2010. godine. Oba puta kao zamjena za hrvatske stranke koje su dobile većinsku potporu naroda i oba puta kao eksperiment koji je 2000. osmislila međunarodna zajednica, a 2010. poduprla i pogurala nelegalnim odlukama uspostavu SDP-ove platforme.
Pred kraj mandata u oba slučaja sarajevska “politička čaršija” se odrekla Boljitka i braće Lijanović koji su 2014. uhićeni, ili pak s kaznenom prijavom za carinske prijevare od 48 milijuna maraka koja im je spakirana 2002. godine.
Vlada održala sjednicu bez NSRZB
Iznenađujuće je da je istoga dana kada je uhićen potpredsjednik Vlade Jerko Ivanković Lijanović i ministar trgovine Milorad Bahilj SDP-ova Vlada s Nerminom Nikšićem na čelu bez ikakvih problema održala sjednicu i donijela desetke važnih odluka koje su već sada same po sebi prijeporne. Bilo da se radi o tome da nije ispunjena ustavna obveza po kojoj se Vlada sastoji, radi i donosi odluke s pet Hrvata, troje Srba i devet Bošnjaka, do toga da su donošene vitalne odluke. Čak i unatoč činjenici da ne predstavljaju Hrvate, Boljitak je formalno imao potpredsjednika Vlade iz reda Hrvata, i ta činjenica sada čini krajnje upitnim valjanost donesenih odluka.
No, to nije smetalo SDP-ovoj Vladi da bez ikakvih problema nastavi raspolagati plijenom koji su ranije makar morali dijeliti s Lijanovićima i Boljitkom. Tako su donijeli odluke oko imenovanja Nadzornog odbora HT Mostar i promjeni direktora odjela mobilnih veza.
Promjene u Nadzornim odborima HT Mostara i EP Herceg Bosne
Na sličan način je uz Elektroprivredu BiH preuzet nadzor i nad EP Herceg Bosne pa je i jedna od posljednjih zapreka – Boljitak – nestala čak i unatoč činjenici da su bili tek političke marionete Sarajeva. Pod kontrolom političkog Sarajeva uzeti su pod nadzor svi važniji financijski tijekovi, a mandat platforme sastojao se od sustavnog iscrpljivanja novca, nadležnosti s razine županija i većinskih hrvatskih područja na kojima se gotovo ništa posljednje četiri godine nije radilo s federalne razine.
Padom Lijanovića stavljen je posljednji i najvažniji pečat na političku platformu – SDP-ov projekt “Države za čovjeka”.
Uz veliku krivnju međunarodne zajednice koja je održavala u životu ovaj projekt, BiH i Federacija BiH su preživjeli najtežu krizu od Daytona. A to je upravo rezultat želje da se kroz negiranje volje Hrvata stvori entitet koji će biti dovoljno komotan samo za jedan narod koji će određivati mjeru slobode drugog manjeg – hrvatskog.
VLM
