Popni se na vrh Čvrsnice, pa buš videl što je mrak, a što kmice!
Počela je jesen. Planine zovu, vabe. Najbolje vrijeme za odlazak u gorje. Ne zovu ga uzalud indijansko ljeto. Period stvoren samo za uživanje.
Prvo smo malo zavirili kod našega kolega Bjorga na portalu yr.no da vidimo što on kaže kakva je prognoza. Bjorg šalje poruku: ‘Imate savršen vikend pred vama, nemojte ga uprazno potrošiti’. Kada Bjorg kaže da će biti dobro, onda će sigurno biti dobro. Rana jesen, sunčan dan, mora pasti kapitalac. Malo virnemo u listu želja i nije bilo teško odabrati: Čvrsnica i vrh Pločno. Treći vrh po visini u BiH, koji se nalazi u visokome gorju Hercegovine. Visina od 2228 nmv je izazov vrijedan muke i znoja što ćemo ga utkati u naš uspon. Ekipa se skuplja i po običaju kontaktiramo naše prijatelje iz BK Livno koji će nam se pridružiti u vožnji. Kako bi vožnja bila sigurna i bez lutanja, pridružuje nam se i Ante iz MTB Blidinje, domaćin koji poznaje svaki kutak ovoga čarobnoga i bajkovitog kraja.
Vikend je svanuo, rano buđenje i pravac Blidinje i Čvrsnica. Standardno usporavanje preko graničnoga prijelaza,kontrola i čavrljanja sa carinicima u stilu ‘Kolko košta ta bicikla ?’. Pristižemo u Tomislavgrad (Duvno) do rotora, na izlazu iz grada, gdje smo dogovorili susret sa Livanjcima. Ekipa stiže i nastavljamo put istoka i novo navučenim asfaltom preko makadama. Inače, svaki dolazak na Blidinje je prepoznatljiv po novim kilometrima asfaltnog sloja preko našeg omiljenoga makadama. Nama brdskim vozačima to baš i nije drago, ali zato likuju naše kolege cestovnjaci. Al’ neka, neka ovaj mali dio raja bude dostupan svima i neka svi guštaju u njemu. Mi brđani ćemo ionako uvijek naći neki šumski put, pastirski puteljak i singltrekić po šumama i padinama, sve dok je u nama avanturistički istraživački duh koji uvijek tjera naprijed. Nadamo se da neće pasti kome napamet da asfaltira i naš ciljani makadam do vrha Čvrsnice, to se već dogodilo Biokovu. Uspinjemo se na visoravan i poznati pejzaži izviru pred očima k’o na traci. Oni pak koji su prvi put tu, čuđenjem i divljenjem skeniraju na sve strane ove ljepote. Blidinje jezero, Čvrsnica, Vran planina, visoravan, Dugopolje, Masna Luka … sve je tu posloženo u savršenome mozaiku prirode. Za startnu poziciju odabiremo točno početak makadamskom puta uz cestu što vodi prema Rakitnome. Slijedi raspakiranje opreme i bajkova.
Oblačenje koloritne bajking odjeće i naravno nezaobilazne kremice. Ne znam da li znate da biciklisti koriste dva tipa kremica. One za gore i one tzv.za dole. One za gore su klasične kreme za sunčanje, a one za dole, e to je već posebna priča. Kako bi kontakt sica i znate čega već bio što ugodniji postoje i za to kreme. Samo pripazite kod mazanja da ih na zamijenite, kao neke naše kolege. I dok se lagano pripreme privode kraju u susret nam dolazi domaćin Ante na svom vrancu Giantu. Ante ko MTB vojnik uvijek spreman za akciju i total opremljen za brdske avanture. Upoznavanje sa ekipom i pitanja pršte na sve strane. Na remenu ruksaka je netko Anti primjetio papar sprej. ‘Oće li nam i to trebati Ante ?’. On pojašnjava da uz put zna biti tornjaka koji požrtvovano brane svoj teritorij pa nema druge nego u pomoć pozvati papar sprej. ‘A što ako naiđemo na medvjeda ?’, upita netko. ‘Za medvjeda vam ne bi pomogla ni puška, a kamoli papar sprej’. ‘Kako ne bi pomoglo !’ odgovara kolega ‘Jedino što tada sprejem naprskaš oči sebi, da ne vidiš što će ti medo napraviti !’. OK, ekipa se dobro zagrijala, opustila i vrijeme je za vožnju. U grupi jedan za drugim klizimo put Bara. Na početku odmah kratki oštri uspon za malo iznenaditi pluća i mišiće. Slijedi blaga visoravan Bare prije nego što dohvatimo put koji vodi prema vrhu Pločno.
Ulazimo na put za vrh i sada slijedi huktanje, guranje, znoj i umri muški. U početku je put dosta tvrd i postojan, da bi se svakim zavojem počeo javljati glavni i najveći problem na ovome usponu. Naime, ovim putem često prolaze džipovi koji su podlogu poprilično oštetili. Uz pomoć vode i leda na putu je dosta sitnog i krupnoga kamenja, posebno u zavojima. Vožnja po takvome terenu je dosta teška, a ponegdje i nemoguća. Ali srećom, brdski biciklisti znaju i gurati bajk pa se tako prebrode ovakve dionice. Malo pomalo, razvlačimo se ko rakova djeca. Oni jači odoše naprijed, dok se sporiji lagano uspinju uz planinu. Zavoj za zavojem i tako njih tridesetak. Na po puta ih prestanete brojati, jer vam brojanje neće baš puno pomoći za uspon. Negdje na po puta, kada ste već i prestali brojati, na lijevu stranu se otvara pogled na Blidinje jezero. Prekrasna panorama i naravno pozicija za fotkanje.
Bajk pod noge i idemo dalje. Usput prolazimo i kraj postaje GSS.a. Sada je uspon sve strmiji i podloga sve teža, pa se više gura nego vozi. Još malo truda i doseže se sedlo ispod vrha. Uokolo sami kamen i opravdani naziv planine Čvrsnica. Na početku sedla ponovno prekrasan pogled na Dugopolje i na Ćužića kuk te na amfiteatar ispod krune sedla.
Sada slijedi vrlo ugodni dio vožnje po sedlu do vrha. Nakon stotinjak metara na obzorju izvire vrh i vojni objekt na njemu. Noge se odmah otkoče i bajk živne put vrha. Završno slijedi još kratki uspon oko kuće sve do samoga stupa iza kuće i vrha na 2228 metara.
Cilj je dosegnut i slijedi zasluženi odmor. Svi su se uspješno uspeli i može zajednička fotka.
Pogled sa vrha fascinira i doseže daleko preko planina Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prenj, Čabulja, Velež, Raduša, Vranica, Bitovnja, Zec, Bjelašnica, Visočica, Tušnica, Cincar, Troglav, Kamešnica, Mosor, Biokovo …. uf da ne nabrajamo više. Ne zna čovjek gdje bi prije pogledao. U biti, Čvrsnica se i nalazi negdje po sredini Dinarskoga gorja, pa zbog svoje visine omogućava veliki pregled u svim smjerovima.
Uspon smo obavili i prije planiranoga, pa nam ostaje dovoljno vremena za fotkanje i razgledavanje. Obzirom da smo večeru zakazali kasnije, koristimo priliku da i obrok pomaknemo prije. Domaćin Ante poziva svoju logistiku i sve je sređeno. Inače, naš Ante vodi konobu na Blidinjem u kojoj svi bajkeri mogu naći i okrjepu i konak. I naravno, savršenog vodiča za ovaj kraj. Završno kupimo opremu, oblačimo topliji komad odjeće za spust i silaz može da otpočne. Podloga ispod guma nije baš obećavajuća i traži maksimalnu koncetraciju. Na ovoliki broj vozača, uvijek se nekome posklizne pa odleti sa svoga vranca u kojemu zavoju. Tako je bilo i ovaj put. Ali srećom to je bio naš iskusni skijaš, kojemu su padovi domaći teren, pa je leopardski završio na podlozi, uz malo ogrebotina po ruci i potkoljenici. Sve u svemu, nakon 10-ak kilometara treskanja i skakanja silazimo uspješno u podnožje do parkiranih auta. Dvije probušene gume je MTB folklor pa to možemo i zanemariti. Razmjena informacija kako je ko prošao i pakiranje opreme u vozila. Sada slijedi onaj još jedan lijepi dio priče, a to je zajednički obrok. Miris teletine ispod peke (sača) kao da se razmilio po visoravni i vabi nas za stol. Prije nego što završno dođemo do konobe Vilinac, još smo u zadatak stavili obilazak jednoga od najljepših dijelova ovoga kraja, a to je Masna Luka. Tu je i gorostasna crkva te izvor pitke i hladne planinske vode Jasle.
Pristižemo u konobu i na stolu čeka borovnjača, domaća rakija od bora. Savršena za zagrijati stomak prije nego što krene večera. Ekipa se koncetrirano baca na večeru i utapa u ukusnu domaću hranu. Još pokoje pivo, opušteno čavrljanje i vrijeme je za poć’ doma. Trpamo se u vozila i klizimo niz Blidinju visoravan put Splita. Praznih mišića, ali puni duše i ‘štumaka’ naravno. I dok Blidinje lagano tone u mrak i kmicu, nama se sliježu doživljaji današnjega uspona. Ostavljamo ovaj prekrasan kraj uz poruku ‘Vidimo se skoro!’.
POGLEDAJTE VIDEO SA USPONA
Autor:Valentini Kožica
Photo: Vale, Zoki
Video: Sina
Blidinje.NET/dinaridestrails.org
