Posuški čudotvorac za Dnevnik.ba o ulasku u elitu: Treba biti realan, ali izazova se nismo plašili ni u 1. Ligi FBiH, nećemo ni sada!
Nakon 12 godina izbivanja HŠK Posušje se vratilo u Premijer ligu BiH! Klub s Mokrog Doca je kao ovosezonski novajlija u 1. Ligi Federacije BiH pokorio to natjecanje i tri kola prije kraja osigurao plasman u elitu.
Povodom tog uspjeha, za Dnevnik.ba govorio je šef stručnog stožera novog hercegovačkog premijerligaša – dobro poznato ime u bh. nogometu – Denis Ćorić.
Prošao je kao igrač svlačionice Širokog Brijega, Zrinjskog, Brotnja, Drinovaca, bio i u Dalmaciji u Neretvi iz Metkovića, a sada je kao trener ostvario veliki uspjeh s još jednim hercegovačkim klubom.
„Prije svega, moram pohvaliti ligu ove godine. Od organizacije, ostalih klubova, pa do samih sudaca. Nezamislivo je bilo prije četiri, pet godina da gostujući klub pored poraza hvali i domaćine i suce. Tako da slobodno možemo reći kako je 1. Liga FBiH ove sezone otišla korak dalje. Jedino što je problem što se do zadnjeg gola ne zna koliko klubova ispada; jedan, dva tri – da se možeš koncentrirati. Nadam se kako će ljudi u savezu što prije riješiti taj problem“, započeo je Ćorić te nastavio o uspjehu svog kluba:
„Što se tiče nas, mi smo u miru i tišini ušli u ovu ligu. Također moram se prije svega zahvaliti mom kolegi i suradniku Leu Sliškoviću koji je s Posušjem ušao u 1. Ligu FBiH. Zbog trenerskih licenci nije mogao nastaviti voditi klub, ali bio je dio mog stožera zajedno s golmanskom legendom Tomislavom Bašićem i kondicijskim trenerom Tonijem Kovačem. Odmah smo zasukali rukave i krenuli s poslom. Moram se zahvaliti i predsjedniku kluba Dariju Sesaru koji mi je dao odriješene ruke u selektiranju momčadi, naravno uz financijsko ograničenje koje smo imali. U hodu smo stvarali ekipu, doveli sedam, osam igrača i cilj nam je bio stabilizacija kluba, odnosno ostanak u ligi.“
„U pripremama smo igrali prijateljske utakmice s jačim protivnicima kao što su Zrinjski i Široki. Mi smo izgubili u tim utakmicama, ali moji momci su mi dali vjeru da imamo kvalitetu. Počelo je prvenstvo, prva utakmica protiv TOŠK-a u Tešnju… Tri godine i osam mjeseci oni nisu izgubili na svom terenu i normalno ideš na to gostovanje s dozom respekta pogotovo jer si novajlija u ligi i još ne znaš svoju snagu. Tu smo utakmicu dobili s 1:0 i to nam je odmah dalo neki vjetar u leđa. TOŠK je ekipa koja je dugi niz godina vodila važnu riječ ove lige i naravno, pobjeda protiv takve ekipe ti zagolica maštu. Jesmo li mi stvarno tako dobri ili je to bio samo bljesak? No, dala nam je ta utakmica samopouzdanje i u sljedećim kolima smo skupljali bodove, bili među četiri, pet prvih ekipa i momčad je samo rasla. Kako fizički, tako i mentalno. Polusezonu smo završili na najbolji mogući način, na prvom mjestu i pobjedom nad Budućnosti iz Banovića 7:0 na svom terenu. Tada smo svima poslali poruku, kao klub, kao grad i kao cijela ova općina da smo napravili jedan odličan posao i da ništa ovo nije slučajno.“
Drugi dio sezone
„Kada polusezonu završiš na prvom mjestu, odmah se počinje javljati interes ostalih klubova za naše igrače. Nama je tada otišao najbolji igrač Luka Lučić u Tuzla City koji je evo, bio nezamjenjiv lijevi bek i kod njih. Eto, zamislite kada je njima bitan, koliko je tek onda bio nama. No, doveli smo na Franu Čolaka na tu poziciju, a trebao nam je i dobar, iskusan napadač te smo angažirali Ivana Bubala. Taj drugi dio sezone nam je bio puno teži jer smo već bili pod nekakvim pritiskom, ali evo, ja stvarno uživam raditi u takvim situacijama. Naši protivnici su se također dobro pojačali, ali mi smo se bazirali samo na sebe. Radili smo u miru i tišini, bili ponizni u svemu. Prva utakmica, ponovno TOŠK gdje smo dobili jedan šamar i izgubili na svom terenu. To nas je dodatno otrijeznilo i možda je taj poraz nešto što nam je najbolje moglo doći u tom trenutku. Sjeli smo, popričali što treba popraviti, dodatno zasukali rukave i pokazali tu snagu. Pogotovo u tim utakmicama s Goraždem, GOŠK-om, Vis Simm-Bau, Igmanom i Hadžićima gdje smo od mogućih 15 osvojili 13 bodova. To je bio, kao što se kaže, šlag na kraju. Imali smo veliku prednost i toj utakmici s Jedinstvom iz Bihaća na svom terenu osigurali plasman u Premijer ligu tri kola prije kraja. Moram se stvarno zahvaliti svojoj ekipi i svima u klubu. Svi smo disali kao jedan. Posebno trebam spomenuti našeg kapetana Davora Landeku koji je bio naš vođa i na terenu i van njega. On treba biti primjer, ne samo Posušju, nego i svim mladim momcima koji se misle ozbiljno baviti nogometom, kakav trebaš biti profesionalac. U 37. godini pokazivati takav odnos prema dresu, a čovjek koji je ostvario puno toga. Sa Zrinjskim je bio prvak, igrao u Rijeci, Grasshoppersu, Dinamu itd. i opet kada dođe kod nas na trening, kao da mu je prvi. Stvarno mi je bilo zadovoljstvo da imam takvu osobu pored sebe.
Ovo je stvarno jedna lijepo ispričana priča i putokaz svim klubovima da se treba voditi pravim ispravnim putem, sportskim putem i mislim kako je ovo dobrobit za cijeli bh. nogomet. Zašto to govorim? Kod nas je 80 posto domaćeg kadra. Najdalji igrač nam je Marin Vranjić koji je dolazi iz Mostara. Sve u svemu, jedna odlična sezona, jedna lijepa priča i drago mi je što sam dio nje. Gdje god sam radio želio sam najbolje i hvala Bogu ispalo je ovako kako je ispalo i nitko sretniji od nas. Posušje je sportski grad. Ti vidiš da ljudi dišu za taj grad i za nogomet.“
Kako je došlo do suradnje s Posušjem?
„Nakon rada u Širokom, imao sam tri ponude na stolu. Posušje, Neretva Metković i još jedan klub. Došao sam ovdje na sastanak s gospodinom Sesarom, prenio mi je svoje ideje i vjerujte mi pet minuta se nisam dvoumio. Čovjek je bio realan, čvrsto nogama na zemlji i ne iskače iz svojih okvira i digao je klub iz ničega. Drugo što me je privuklo je naravno Posušje. To je grad koji ima dušu, ima dobru infrastrukturu i što sam dobro znao pozadinu svega ovoga. Zadnja stvar što su mi date odriješene ruke da mogu dovoditi igrače po svojoj želji i po svom ukusu, naravno uz financije koje smo imali.“
Premijer liga – prerano ili ne?
Pa i da i ne. Financijski je to veliki iskorak. Mi ne možemo dovoditi neka zvučna pojačanja, to je nerealno. Trebamo tražiti igrače kojima će Posušje biti odskočna daska, igrače koji će se tu afirmirati željni dokazivanja. Jedino takve igrače mi možemo dovoditi. Pojačat ćemo se mi, dovest ćemo igrače na pozicijama koje nam trebaju, ali treba biti realan i reći da smo svjesni da nas tamo očekuje grčevita borba za ostanak. Kada pogledate kakvi su to tamo klubovi i s kakvim budžetom raspolažu i teško se možemo nositi s njima. Ali, tu su Rudar Prijedor, Mladost, Radnik Bijeljina i Krupa, tko ostane u ligi i vjerujem da se s njima možemo nositi. Ja ne podcjenjujem nikoga, ali to je realnost, pričam po budžetu.
No, s druge strane ne može se reći da prerano ulazimo u elitu. Posušje je tu zaslužilo biti i po povijesti i po infrastrukturi. Napravit ćemo mi finu ekipicu i biti tvrd orah svima. Ne bojimo se izazova, nismo se plašili ni u 1. Ligi FBiH, nećemo ni sada!
Vaš osvrt na Premijer ligu ove sezone i vodeće klubove.
Što se Širokog tiče, mnogi su im predviđali jedan određen pad pogotovo nakon odlazaka važnih igrača. Oni su moj klub, želim im sve najbolje, ali bilo što da se dogodi u ova dva kola, oni su za mene pobjednici.
Zrinjski se dolaskom Sergeja evidentno digao. Nije to lako, navijači su navikli na najveće uspjehe, ali jako je teško konstantno biti u samom vrhu. Vjerujem da Sergej i ljudi koji vode klub znaju što im je činiti. Po meni, nedostaje im svježe krvi, ali vjerujem znaju to i oni. Zrinjski će iz ove sezone izvući pouke i biti puno jači iduće. Možda im je ovo i dobro došlo da vide gdje su i što trebaju popraviti.
Velež je odradio vrhunski posao. Pretprošle sezone su ušli u ligu, slagali ekipu, doveli mog prijatelja Feđu Dudića i evo ove godine napravili taj fantastičan posao. Za primjer su svima. Kada je bilo teško stali su, radili su i po meni su uz Široki ovu sezonu veliki hit prvenstva.
Ne smijemo zaboraviti ni Željezničar koji je ove sezone podbacio. Ali, Željo je Željo i igrači moraju znati što znači nositi taj dres. Uvijek je bio dio te ‘velike četvorke’ te će se i oni sljedeće sezone popraviti. Nikome nikada nije bilo lako protiv njih, pa neće ni dogodine.
Tuzla City je sezonama lijepa priča bh. nogometa. Dižu se iz godine u godinu, ulaže se u klub i već dvije, tri godine oni su na toj granici za Europu. Bilo im je potrebno iskustva i stvarno me ne bi čudilo da iduće sezone završe među prva tri mjesta.
Borac po meni nije nikakvo iznenađenje. Ja znam tu ekipu vrlo dobro i po meni tu nema nikakvog iznenađenja. Imaju jednoga Vranješa o kojem ne treba trošiti riječi. Imaju jednog Zakarića za kojeg vjerujem da kada bi sve trenere pitao koga žele na toj poziciji, izabrali bi baš njega. Tu je i Ziljkić koji je dobio poziv u reprezentaciju. Stoper Jovanović koji je po meni jedan od najboljih u ligi. Imali su i sjajna pojačanja kao što je Dino Ćorić, najbolji desni bek lige i po meni nisu nikakvo iznenađenje.
Možda mi je veće iznenađenje Sarajevo koje je u jednom trenutku imalo i preko deset bodova prednosti nad Borcem, pa su ispustili vodeće mjesto. Vidimo koliko su im značili Tatar i Rahmanović i nakon njihovog odlaska stvari su krenule nizbrdo. Ali, opet to je meni bilo negativno iznenađenje izgubiti toliku prednost jer pričamo o Sarajevu, gigantu bh. nogometa.
O Posušju možemo govoriti kao jednom od kultnih klubova bh. nogometa i iduće sezone očekuje nas stvarno zanimljivo prvenstvo. Pogotovo za Hercegovinu jer, kako kaže i naš sugovornik, imati četiri kluba u 50 kilometara s ovim brojem stanovnika – je fascinantno.
Dnevnik. Ba
