Prvo hodočašće naše Župe u Fatimu povodom 100-te obljetnice Gospina ukazanja

2. svibnja 2017. godine – Polazak iz Posušja

U večernjim satima 39 radosnih hodočasnika pod vodstvom fra Mladena Vukšića krenulo je na nezaboravan hodočasnički put u Fatimu. Kratko smo se zaustavili u Dugopolju kako bi nam se pridružile još dvije hodočasnice iz Kaštela.

U zračnoj luci Franje Tuđmana u Zagrebu dočekali smo još 8 hodočasnika među kojima je bio i gosp. Slavo Mandurić, glavni organizator putovanja i naš vodič Vlado, za kojeg imamo samo riječi hvale.

3. svibnja 2017. godine – Dolazak u Portugal i razgledavanje Lisabona

U zračnu luku u Lisabon sletjeli smo oko 11 sati i 15 minuta po lokalnom vremenu.
Kako se Portugal nalazi u drugoj vremenskoj zoni, vratili smo satove unatrag i dobili više vremena za razgledavanje glavnog grada.

Na izlazu iz zračne luke dočekao nas je veseli i nasmijani vožač Paolo, a obilazak smo započeli odlaskom prema četvrti Belem. Toranj Belem ili toranj sv. Vinka krasi ovu četvrt i jedna je od najpoznatijih lisabonskih građevina. Sagrađen je početkom 16. stoljeća zbog obrane rijeke Tejo, a predstavlja mjesto odakle su započinjala sva pomorska istraživanja.

Na putu do Belema vodič nam je pričao o povijesti nastanka Lisabona na 7 brežuljaka, vladavini Maura te ponovnom vraćanju na kršćanstvo.
Iz busa smo uspjeli vidjeti i gdje se nalaze dva glavna stadiona Estadio da Luz i Estadio Jose Alvalade.

Nakon razgledavanja tornja Belema posjetili smo spomenik Otkrića na kojem dominira figura Henrika Moreplovca, borca kraljevske krvi, koji je bio predvodnik u svim borbama i zaslužan za sva osvajanja Portugalaca. Na spomeniku iza Henrika s obje strane nalazi se po 16 važnih ličnosti iz portugalske povijesti, a među njima su poznati moreplovac Vasco da Gama, Pedro Alvarez Cabral, Luis de Camoes, najpoznatiji portugalski književnik.

Na trgu ispred samog spomenika napravljena je golema ruža vjetrova, dar Južnoafričke Republike, a u sredini je ucrtana i karta svijeta, na kojoj su prikazane rute slavnih portugalskih moreplovaca.

Jedna od zadivljujućih građevina koju smo posjetili je samostan i crkva svetog Jeronima, gdje se nalazi grob Vasca da Game i Luisa de Camoesa.

U 15 sati slavili smo svetu Misu u katedrali Sv. Marije Velike. Nakon mise imali smo priliku razgledati crkvu i vidjeti krstionicu sv. Antuna Padovanskog, rođenog u blizini ove katedrale. Njegova rodna kuća pretvorena je u crkvu u kojoj se i danas nalaze njegovi relikviji, a poseban doživljaj je pomoliti se sv. Anti na mjestu na kojem je i sam papa molio.

4. svibnja 2017. godine –> Obidos – Nazare – Bathalia – Fatima

Nakon doručka nastavlja se put prema Fatimi, uz par stajališta da bismo obišli Obidos, Nazare i Batalha-u.
Obidos je malen i zanimljiv gradić, u prijevodu sa latinskog znači utvrđeni grad. Karakterističan je po svojim zidinama na koje su se svi koji nemaju strah od visine imali priliku popeti se i prošetati mjestom na kojem je mnoštvo vojnika nekada branilo i ginulo za svoj grad. Iako malen Obidos ima tri crkve: crkvu Svete Marije, crkvu sv. Petra i crkvu sv. Jakova.

Nakon Obidosa dolazimo na obalu u posjet gradiću Nazare, čije ime potječe od biblijskog grada Nazaret. Glavno obilježje grada je svetište Gospe Nazaretske, gdje se nalazi kip Gospe s djetetom Isusa iz Nazareta , a vjeruje se da ga je izradio sam sv.Josip.

Nazare ima prekrasnu pješčanu plažu koju zapljuskuju valovi Atlanskog oceana, a zbog jakih vjetrova postižu ogromne visine. Zbog toga je Nazare poznat i po surferskim natjecanjima, a rekordna visina vala zabilježena je 2011. godine i iznosi 23 metra.

Zadnje stajalište prije našeg glavnog odredišta bio je Batalha, odnosno samostan Djevice Marije u Batalhi, sagrađen kao zahvala Ivana I. Porugalskog Gospi za pobjedu nad Kastiljcima. Kasnije je uz samostan sagrađena i kapelica u kojoj su pokopani Ivan I. i njegova žena, te sinovi sa svojim ženama.

U poslijepodnevnim satima stižemo u željno iščekivanu Fatimu, glavni cilj našeg hodočašća. Na samom ulasku u grad Gospu smo pozdravili pjesmom Došli smo ti majko draga, koja je izmamila suze na našim licima. Bez puno zadržavanja u hotelu zaputili smo se prema svetištu radoznali i radosni.

Doživljaje i osjećaje koji se javljaju na ovom svetom mjestu nije lako opisati riječima. To su posebna iskustva svakog hodočasnika s naglaskom na pozitivna osjećanja mira, spokoja, zahvalnosti, radosti, a nadasve ljubavi.

Nakon osobnog obilaska svetišta okupili smo se u kapelici Anno de pas kako bismo izrekli zajedničku zahvalu slavljenjem svete Mise.

Nama je ova misa ostavila poseban utisak, jer smo imale priliku dati svoj mali doprinos čitanjem Božje riječi i molitvom za naše obitelji, prijatelje i sve župljane.

Nakon mise uslijedio je zajednički obilazak svetišta u pratnji vodiča te smo imali priliku saznati veoma važne i zanimljive činjenice o ukazanjima i nastanku svetišta.

Cova de Iria je mjesto gdje se 13. svibnja davne 1917. godine Gospa ukazala malenim pastirima Luciji (Lucia de Jesus dos Santos), Franji (Francisco Marto) i Jacinti (Jacinta Morto), danas jedno od omiljenih hodočasničkih odredišta koje posjećuju milijuni hodočasnika godišnje. Nakon ukazanja na ovom prostoru izgrađeno je nekoliko danas znamenitih objekata.

Iznad nje nalazi se bazilika Gospe od Krunice, veoma upečatljiva i raskošna građevina, čija je gradnja trajala 25 godina, a gdje se danas nalaze grobovi vidioca.
Na sredini trga nalazi se spomenik Svetom Srcu Isusovu, a na južnom kraju Cova de Irie posvećena je nova crkva – bazilika Najsvetijeg Trojstva, koja može primiti više od 10 000 vjernika.

Na točnom mjesto ukazanja i dalje se nalazi hrast kao simbol snage, moći, dugovječnosti, čvrstoće i duhovnog bogatstva. U njegovoj blizini danas se nalazi Kapelica ukazanja, u središtu stoji mramorni stup na čijem vrhu je spomenik Djevici Mariji, u čiju krunu je postavljen metak koji je pogodio Ivana Pavla II., u atentatu 1981. godine.

Tko god dođe na ovo mjesto s vjerom i predanošću zasigurno će primiti posebne milosti vidljive na licima i djelima vjernika. Jedan od načina koji ostavlja velik pečat na svakog hodočasnika je jedan vid pokore kada se puzanjem na koljenima prelazi staza do Gospinog kipa moleći krunicu.

Svake večeri s početkom u 21:30 sati moli se Gospina krunica na različitim jezicima iza koje slijedi procesija uz svijeće i pjesmu. Naša draga Ruža Markota imala je posebnu čast predmoliti molitvu krunice pred Gospinim kipom. Te noći od Boga smo primili još jedan dar- prisustvovati klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Teško je naći prave riječi da se opišu osjećaji koji se rađaju u srcima hodočasnika dok sudjeluju u procesiji slaveći Boga pjesmom i molitvom. To je jedinstven osjećaj duhovnog ispunjenja, radosti i divljenja.

5. svibnja 2017. godine à Posjet Aljustrelu

Ovo jutro započeli smo misom zornicom u kapelici Gospe Fatimske. Nakon doručka zaputili smo se u Aljustrel, rodno mjesto vidioca. Obilazak smo počeli pobožnošću križnog puta kroz polja maslina koji je ukrasio veliki pljusak kiše kao znak božje prisutnosti. Na kraju križnog puta čekala nas je malena kapelica, veoma topla i ugodna u kojoj se često slavi sveta Misa.

Zaputili smo se dalje kako bismo vidjeli mjesto na kojem se Anđeo Mira ukazao vidiocima i još jedno mjesto Gospinih ukazanja malenim pastirima. Na dolasku u selo obišli smo rodnu kuću vidjelice Lucije te zdenac suza ispod njezine kuće, gdje je provodila svoje teške dane. i Iz prizora koje smo vidjeli u rodnim kućama Lucije, Franje i Jacinte dalo se zaključiti da su vidioci živjeli skromnim i pobožnim životom te je postalo jasno zašto Bog odabere upravo ovakva mjesta da bi se proslavio.
Povratak u hotel uljepšala je vožnja vlakićem s nekoliko vagona u koje smo se svi uspjeli „potrpati“.

Poslijepodnevne sate proveli smo u posjeti vinariji gdje smo gledali kratki film o vinogradima i proizvodnji vina „Porto“, kušali nekoliko vrsta i imali priliku za kupnju raznih vina.
Nakon večere organiziran je odlazak na mali performans popraćen fadom, tradicionalnom portugalskom glazbom.

6. svibnja 2017. godine à Porto – Santiago de Compostela

Jutarnju misu u 7 sati slavili smo u kapelici Anno de Pas u zahvalu dragom Bogu i Gospi za sve milosti koje smo primili. Ovaj dan planiran je obilazak Porta i dugi put do Španjolske u Santiago de Compostela.

Luka Porto u prijevodu lijepa luka sagrađena je na dva brežuljka, poznata po vinu i mostovima i rijeci Duoro, koja se upravo u Portu ulijeva u Atlanski ocean. Posjetili smo i glavni željeznički kolodvor koji je nekad bio samostan sv. Benedikta, danas ukrašen sa 20 000 ručno oslikanih pločica na kojima su prikazane razne bitke i primirja, marijanska procesija, vinogradi i ostale značajke grada.

Biskupska palača je građevina koju smo sljedeću posjetili, spada u najstarije građevine, nastala za vrijeme rekonkviste u 11. stoljeću.
Porto krase mostovi, a jedan od najpoznatijih i najvećih je željeznički most Ponte de Maria, koji je projektirao Gustave Eiffel.
U večernjim satima stigli smo u Santiago de Compostela, treće najveće hodočasničko mjesto nakon Jeruzalema i Rima.

7. svibnja 2017. godine à Obilazak Santiago de Compostela – Coimbra – Fatima

Nakon doručka zaputili smo se u obilazak grada, podijeljen na Novi i Stari grad. U starom gradu nalazi se najznačajnija građevina katedrala Sv. Jakova, prvog apostola mučenika. Pri obilasku katedrale poseban doživljaj je čin grljenja kipa sv. Jakova i posjeta njegovom grobu.

Inače ovo mjesto predstavlja cilj najzahtjevnijeg hodočasničkog puta zvanog El Camino dugog oko 800 kilometara.
U 10 sati slavili smo nedjeljnu svetu Misu u kojoj je koncelebrirao i naš fra Mladen, a nakon mise mogli smo vidjeti proces kađenja, jedinstven u svijetu jer se obavlja samo u ovoj crkvi.

Kadionica „Botafumeiro“ teška je oko 80 kg, a visoka 1,6 m. U kađenju ovom divovskom kadionicom sudjeluje 8 muškaraca obučenih u crvenu odjeću, a tijekom kađenja „Botafumeiro“ postiže brzinu i do 70 km/h.

Nakon slobodnog vremena i osobnog obilaska grada zaputili smo se natrag u Fatimu. U putu smo svratili do Coimbre, grada u kojem je živio i djelovao sv. Antun Padovanski. Danas je to studenski grad u kojem univerzitet pohađa oko 20 000 studenata. Univerzitet nismo bili u mogućnosti posjetiti zbog proslave svečanosti studenata, koji su svojim zanimljivim i svečanim uniformama uljepšavali grad. Šetnjom kroz prepun grad došli smo do crkve sv. Križa koju smo samo mogli uslikati i čuti par zanimljivih informacija o njoj.
Većina hodočasnika se nije htjela zadržavati u Coimbri jer nas je srce vuklo da se što prije vratimo u svetište.

U Fatimu smo stigli par sati prije krunice koja su iskorištena za osobne molitve, zahvale i razgovor s Gospom, zatim večernja molitva krunice i procesija uz svijeće i pjesmu.

Fatimom kao i našim srcima odjekivalo je jednosložno pjevanje fatimske himne Ave, Ave, Ave Maria zajedno s hodočasnicima koji su došli sa svih krajeva svijeta. U razgovoru s ostalim hodočasnicima saznale smo da su ovu večer doživjeli na poseban način kao krunu svih predivnih osjećaja doživljenih na ovom hodočašću.

8. svibnja 2017. godine à Povratak iz Lisabona u Zagreb – Posušje

U ranim jutarnjim satima započeo je naš povratak u Posušje. Dok smo se vozili u autobusu za Lisabon, slušali smo iskrene riječi zahvale svima koji su sudjelovali u ovom hodočašću.

Zahvale su bile upućene:

Najveća zahvala dragom Bogu na ovom hodočašću, svemu što smo mogli doživjeti i svim darovanim milostima koje su nas duhovno obogatile.

Zahvala Slavi Manduriću na odličnoj organizaciji i realizaciji ovog jedinstvenog hodočašća (nadamo se opet s njim putovati).
Zahvala fra Mladenu na inicijativi i okupljanju hodočasnika, brizi, strpljivosti i duhovnom vodstvu.

Hvala našem vodiču Vladi koji je bio bogat izvor informacija i uvijek na usluzi, te hvala veselom vozaču Paolu na ugodnoj i sigurnoj vožnji.

I na kraju hvala svim hodočasnicima koji su bili više nego odlična ekipa. Ovih par nezaboravnih dana zauvijek ćemo nositi u našim srcima i zajedničke uspomene će nas uvijek povezivati. Divno je bilo upoznati sve vas i podijeliti sve radosne trenutke.

Mir i dobro!

zupa-posusje.com/Marija Polić i Sanja Budmir