Uspon na Dinaru – Sinjal 1831 mnv
Markantni vrhovi Badanj i Sinjal pred očima, vjetar s Dinare u kosi, miris borova, kameniti krš pod nogama, tipičan je dalmatinski krajolik ali s nekim posebnim šarmom. Tako je izgledao naš prvi kontakt s Dinarom, kada smo stupili na njeno tlo u predjelu Suvo polje, odakle je krenuo naš uspon.
Dinara, impresivna planina na granici Hrvatske i BiH, koja dijeli Livanjsko od Sinjskog polja, sastavni je dio lanca planina Dinaridi. Istoimeni vrh ove planine (drugi naziv je Sinjal) sa svojih 1831m, najviši je vrh Hrvatske, iako to nije najviši vrh Dinare, jer najviši je Troglav sa svojih 1912m i nalazi se na BiH teritoriju.
Iako se radilo o nešto udaljenijoj destinaciji, u rano jutarnjim satima put Knina krenulo je 10 članova našeg HPD Pločno i 5 članova PD Orlova Stina iz Tomislavgrada. Nakon dva i pol sata vožnje bili smo na nogama u Suvom polju, dok se manji dio ekipe usudio krenuti dalje izrazito lošim makadamskim putem prema planinarskom domu Brezovac. Sat i pol trebalo je pješačiti do doma gdje se ekipa opet spaja, te nakon kraćeg odmora i razgovora s planinarima iz doma, krećemo dalje putem koji vodi kroz visoku bukovu šumu. Ubrzo smo izašli iz šume i otvaraju nam se vidici na prekrasne pašnjake i mala polja skrivena u srcu Dinare. Uspon nije bio osobito težak i strm sve do pod sam vrh gdje se staza oštro uspinje vijugajući između stijena, a zaostali snijeg je još otežavao kretanje. Tu smo ušli u oblake i na naše razočaranje vidljivost je pala na svega desetak metara. Tik ispod vrha srećemo dvadesetak zagrebačkih planinara i planinarki koji se vraćaju s vrha. Oštar hladan vjetar, nije nam dao da se duže zadržimo na vrhu, te smo se nabrzaka slikali i bježali u podnožje ispod granice oblaka, gdje smo u zavjetrini odmorili i ručali uživajući u pogledu na prostranstva Cetinskog i Kninskog kraja.
Posebno valja istaknuti volju i odlučnost trojice naših maloljetnika koji su kao dio ekipe potpuno ravnopravno držali korak sa ostalima i neumorno pratili jak tempo sve do vrha.
Do automobila u Suvom polju došli smo prilično iscrpljeni i gladni, jer prehodali smo 24 km, a odatle smo krenuli na izvor rijeke Cetine gdje smo uz brojne izletnike, odmorili, objedovali i nakon neizostavne čaše vina uz planinarsko druženje, puni dojmova krenuli kući.
hpd-plocno.com
