VELIKA OBITELJ JOŠ VEĆEGA SRCA – Frama Dubrava

Franjevačka mladež ili puno poznatija po skraćenici Frama, raširena je diljem Hrvatske i BiH. U Hercegovini nema tog sela koje nije dalo barem deset framaša po generaciji. Franjevci su oduvijek imali veliku riječ među našim narodom, još od davnih dana duboko u prošlosti. Taj utjecaj možemo vidjeti i na mladima, koji u zavidnom broju dolaze na Framu. U Hercegovini to je uobičajena pojava, ali u Zagrebu baš i nema veliku brojnost. Barem sam tako mislio sve dok nisam došao u Framu Dubrava.

Ekipa sa Avenije Gojka Šuška broji preko sto članova. Mravinjak je mala riječ kad se okupimo u glavnoj dvorani hercegovačkog samostana Bezgrješnog Začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi. Ima nas sa svih strana. Hercegovci su daleka većina ovdje, jer zastupljena su sva mjesta od Rame do Mostara. Naravno, ima i Zagrepčana, Bosanaca i Dalmatinaca. Ali kad sam prvi put došao ovdje, nisam vjerovao da ima toliko mladih ljudi sa juga u jednoj prostoriji.

Ponedjeljkom imamo molitveni, a srijedom formacijski susret. Podijeljeni smo u tri skupine i devet stada, što uvelike olakšava organizaciju. Imamo i skupine koje pomažu u našoj kuhinji i knjižnici. Frama ima jako puno projekata tokom godine. Volontiranje u pučkoj kuhinji, u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, humanitarne akcije kojima više ne mogu ni prebrojati, škole za animatore… Nevjerojatan broj projekata koje naši članovi redovno obavljaju bez ikakvih pogovora i primjedbi. Usudio bi se reći vojnički. Organizacija je ono što drži bratstvo na radnoj razini. Od rujna do ožujka podijeljeni smo na početnike, primljenike i obećanike, i to je ujedno vrijeme pripreme za primanja i obećanja. Jednom mjesečno imamo zajednički sastanak. U vremenu od ožujka do rujna imamo zajedničke sastanke i goste predavače. Naše prepoznatljivo obilježje je smeđi prsluk, koji je rijetkost među framaškim udruženjima.

Naši duhovni asistenti su fra Svetozar Kraljević i fra Robert Kavelj. Fra Svetozar legenda je hercegovačkih fratara i nadaleko je poznat diljem Hercegovine i svijeta. Ali zbog obaveza u samostanu, sa nama je najčešće fra Robert, inače bogoslov treće godine Katoličko bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Poznatiji pod nadimkom Robo, na vrlo slikovit i zanimljiv način vodi nas kroz pute Svetoga Franje. Također imamo i našu bratsku animatoricu iz OFS-a, a to je gospođa Višnja Gracin.

Prvog vikenda mjeseca ožujka imali smo glavni framaški vikend u cijeloj godini. Nakon dugih priprema i očekivanja, stigli su obredi primanja i obećanja. U petak smo imali obred primanja, nakon čega smo preselili u molitvenu dvoranu i tokom noći imali klanjanje pred Presvetim. Za tu noć jednostavno nemam riječi. Proživjeti tu noć kroz molitvu jednostavno je neopisiv osjećaj. Rekao bi Ante Cash: ‘Za ovo opisat’ riječi loš su alat.’ U nedjelju, pred prepunom crkvom, obred obećanja je prošao i više nego odlično. Radost, smijeh i veselje odjekivali su dvoranom uz pjesme i harmoniku.

Nedugo zatim izabrali smo novo vodstvo. Naša bivša predsjednica Lucija Stipić, legendarna Duvanjka nakon godinu dana svoje mjesto prepustila je još jednom Duvnjaku, Pavi Križiću. Uz Pava izabrani su i Ivan Arapović kao potpredsjednik, voditeljica formacije Karla Grgić, tajnica Antonija Mandić, te blagajnica Marija Pezić. U razgovoru sa novoizabranim predsjednikom, zamolio sam ga za nekoliko riječi o svome dosadašnjem djelovanju i o budućem mandatu.

‘Frama je sastavni dio moga života, predstavlja priliku da na neki način vratim ono što sam od Frame dobio, sva prijateljstva, sve ljude koje sam upoznao. Također predstavlja i način života koji dobrovoljno svako od nas prihvaća i nastoji živjeti. Na taj način pokušavam promovirati drugačiji način života koji se nameće kao jedini “normalan” izbor, što ustvari nije točno. A to je slijeđenje Evanđelja, ljubav i briga za bližnje, ali i za one koji su nam možda manje dragi, spremnost na žrtvu za druge, a ne samo egocentrično gledanje na svoje potrebe. U svome mandatu, želim to prenijeti novim generacijama, i osposobiti ih da i oni jednog dana budu ti koji će prenositi dalje.’

Sastanci su krenuli u punom jeku i sve već polako kreće dalje. Ali ono najdraže ipak sam ostavio za kraj. Glavni ključ ovoga bratstvo je prijateljstvo i zajedništvo. Primjerice kad sam došao tamo, znao sam tek dvoje ljude. Danas, nakon pola godina znam ih oko stotinjak. Nevjerojatno je to kako sam primljen, kao da sam tamo već godinama. Dvorana često odjekuje smijehom i raznoraznim humorističnim događajima. Takvu atmosferu jednostavno morate osjetiti. Tamo daleko od kuće, ali opet, kao sam negdje u Hercegovini, na nekom derneku. Kad kažem dernek, uistinu i mislim tako, jer svaku srijedu netko slavi rođendan. Žamor i domaće priče lijek su za nostalgiju, i odmor ušiju od gradskog asfalta. Frama Dubrava je mjesto u kojem uistinu osjećate svoj udio u radu, i mjesto na kojem često zaboravite na vrijeme.

Bliži se Uskrs. Vrijeme korizme već polako prolazi, i mnogi će otići svojim kućama. Ali bit će i nas koji ćemo ostati ovdje za praznike. Ali i mi ćemo u Hercegovinu. Onu malu, kod naših fratara u Dubravi, gdje ćemo kao i svaki put poslije sastanka, sjediti na zidiću i razgovarati o mnogobrojnim pojedinostima naših krajeva.

Posušje.net/Nikola Vranjković