Zašto je Ivan Šušnjar meta skupine “Mrš kući”?
Ne primajte GA jer je dao „nemjerljiv doprinos raspirivanju šovinizma, međunacionalne netrpeljivosti i ksenofobije u Bosni i Hercegovini“ apelirala je na Ambasadu SAD u BiH skupina sarajevskih unitarista i “dobrih pastira”: fra Mile Babić, Ahmed Burić, Zlatko Dizdarević, Aleksandar Hemon, fra Petar Jeleč, Senada Kreso, Slavo Kukić, fra Ivo Marković, Dino Mustafić, Senad Pećanin, Mile Stojić, fra Ivan Šarčević, Faruk Šehić, fra Nikica Vujica i Jasmila Žbanić. Po gostljubivoj poruci ove posljednje u nizu, premijeru Hrvatske Zoranu Milanoviću, mogli bi ih kolokvijalno nazvati “Skupina mrš kući”, piše u redakcijskom osvrtu Hrvatski Medijski Servis.
ON je Ivan Šušnjar, vlasnik portala Poskok, nedavno imenovan na dužnost diplomata u konzulat u Chicagu. Čovjek koji je slobodno mislio i slobodno govorio i pisao. I to je njegov krimen, Govorio je kako je mislio, jer je takvog moralnoga habitusa i jer nije nikome bio ništa dužan. Nekada grubo, nekada ugodno. Ali to je njegovo pravo. I zbog toga, što nije pisao i govorio kao ova skupina, koju povezuje zajednički rad na dekonstituiranju Hrvata, Ambasada mu, poručuju, mora uskratiti gostoprimstvo.
Ne sumnjamo kako su “sarajevski unitaristi i “dobri pastiri” uvjereni da će im molba biti uslišana. Jer oni su predestinirani za konačnu ocjenu što je dobro, što je lijepo, tko je podoban, a tko je fukara, tko je ustaša, a tko je četnik. Oni imaju monopol na istinu o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Drugi nemaju pravo ni misliti ni govoriti, niti pisati. I zato su bili dobro nagrađivani.
Šušnjar, ovdje nije (za njih) važan. Važna je činjenica da netko drukčije misli i djeluje od njih, činjenica da je netko donio odluku na koju oni nisu utjecali, a tiče se politički i materijalno upravo te kaste izrasle u komunizmu, a ojačale u daytonskoj BiH. Uz svestranu pomoć AMBASADE i ambasada, grantova, raznih darova, pa i iz Republike Hrvatske.
Zašto nisu apelirali na tog tko je donio odluku koja im se ne sviđa? Zato što bi time priznali njega i njegovu funkciju. A oni to ne priznaju, oni imaju svoje mentore i sponzore i njima se obraćaju. Zašto kao što bi bilo normalno, kao odgovorni građani, ne traže od Predsjedništva BiH, konkretno hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragana Čović da promjeni svoju odluku, jer je imenovao osobu na odgovrnu dužnost, a koja to, po njihovom mišljenju ne zaslužuje.
Predsjedniče, pogrješili ste! Imenujte onoga tko će nas najbolje predstavljati u SAD-u.! Tako nekako.
A, ne, u Predsjedništvu nema više njihovoga Željka Komšića, nema eksponenta te politike koja isunjava njihove želje. To nije NJIHOVO Predsjedništvo! Oni to ne priznaju! Zato apel Ambasadi. Zato što im ne ide više sve kako su zamislili i kako su navikli.
Više je ova samozvana multietnička, građanska, demokratska politička svijest i praksa utjecala na produkciju nesnošljivosti i mržnje u BiH, nego svi klasnični nacionalizmi, ratne posljedice, regionalni i svjetski sukobi. Više je učinila i čini svaki dan u pokazivanju kakva je BiH nemoguća. Uostalom, njima i nije stalo do BiH kao države, ako neće biti samo po njihovom modelu i interesu.
Ivan Šušnjar im je dašao kao zgodan povod da preko svoga apela Ambasadi SAD uključe alarm, jer se još netko donosi bitne odluke, a oni na njih ne utječu. No, ne treba očekivati da će odustati od svoje politike diktata kako svi moraju misliti, pisati i djelovati u BiH i etiketiranja ljudi fašistima, nacionalistima, mrškati ih amo tamo itd.. A zato će morati ponovno rasporediti na državne funkcije Komšiće, Kukiće, i mnogobrojnu svoju ekipu. Na čiju će stranu stati AMBASADA!?
HMS
