Zašto su Hrvati iz BiH gotovo jedini narod u Europi bez oporbe?
Trojica “glavnih” oporbenih hrvatskih lidera u BiH posljednjih tjedana nestala su s političke scene.
Umjesto predsjednika HDZ-a 1990. Martina Raguža, za v. d. predsjednika izabran je Ilija Cvitanović. Lider HSP-a Zvonko Jurišić je poput Raguža morao predati stranku Stanku Primorcu. I multietnička stranka Radom za boljitak ostala je bez svoga predsjednika. Njezin prvi čovjek Jerko Lijanović već nekoliko mjeseci nalazi se u pritvoru. Poput odlaska stranačkih lidera, tako je posljednjih godina u BiH nestala i hrvatska oporba. Ugasila su je nepravedna izborna pravila, želja brojnijih naroda za političkom dominacijom nad Hrvatima. Sve ono što je makar i teorijski moglo biti alternativa HDZ-u BiH urušilo se samo od sebe ili je izgorjelo u hegemoniji bošnjačkih i kvazigrađanskih stranaka. HSP i Lijanoviće politički su iskoristili većinski bošnjački “partneri” u prošloj vladi i danas faktički (i zbog toga) ne postoje na političkoj sceni. Ranije se to dogodilo Zubakovu NHI-ju, HSS-u, HNZ-u… Neki od njih su bilo kakav politički opstanak osigurali tek ulaskom u Hrvatski narodni sabor, nadstranačko tijelo bh. Hrvata u kojem je opet dominantan HDZ BiH. Dragan Čović tako je ostao bez protivnika u svom biračkom tijelu a da zapravo sam tomu nije pridonio.
Hrvati u BiH danas su vjerojatno jedini narod u Europi koji nema političku alternativu, i to zato što mu ustavni ustroj i posebno Izborni zakon ne dopuštaju takav “demokratski luksuz”. Čim Hrvati rasprše glasove, Bošnjaci za partnera, umjesto većine, za nacionalni privjesak uzimaju male stranke što su osvojile nekoliko postotaka. A oni koji su prihvaćali takvu ulogu nestajali su u preziru kletvi kao izdajnici. Na nezaštićena (hrvatska) prava političku agresiju izvršila je bošnjačko-građanska stranka (SDP). Uz potporu stranaca, koristeći se rupama u Izbornom zakonu, birali su uime njih. Suočeni s nepravednim ustavnim ustrojem i izbornim sustavom koji omogućava majorizaciju, bh. Hrvati se samozaštićuju glasujući za “stožernu stranku”. Tako će biti i u budućnosti. Sve dok su ovakva pravila, HDZ BiH će i bez kampanje dobivati 90 posto hrvatskih glasova. Iako je međunarodna zajednica, zajedno s “građanskim” strankama, rušeći HDZ BiH zapravo ojačavala tu stranku, ipak joj je na leđa svalila golem teret. U političkom ringu za nacionalnu ravnopravnost Hrvata HDZ BiH ostao je usamljen, bez domaćih i stranih saveznika i s tek deklarativnom potporom Zagreba. Ako se donesu poštena izborna pravila, vratila bi se i hrvatska oporba. U konkurenciji kvalitetnih kadrova i ideja nestali bi nesposobni političari. Promjenu sadašnjih diskriminirajućih zakona, umjesto da potiču, opstruiraju Bošnjaci, Srbi i međunarodna zajednica. Takvom politikom ubijaju hrvatski pluralizam. Apsurd je da hrvatsko jednoumlje ruše jedino oni kojima to odgovara. Stožerna hrvatska stranka!
vecernji.ba
