75 godina od stravičnog ubojstva hercegovačkih franjevaca
U Širokom Brijegu od 1. do 7. veljače traju “10. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca” u spomen na stradanje 66 hercegovačkih franjevaca , ali i drugog hercegovačkog puka. Središnje misno slavlje koje će prenositi danas i naša radijska postaja najavio je Vicepostulator Vicepostulature „fra Leo Petrović i 65 subraće“, fra Miljenko Stojić kazavši da će svetu misu predvoditi i na njoj propovijedati dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. „Na sam dan obljetnice program započinje u 16 sati molitvom pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivana 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlje se molitvom pred grobom gdje su trenutačno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca, a onda iu svetom misom u samostanskoj crkvi“, kazao je za naš radio vicepostulator fra Miljenko Stojić.
Županija Zapadnohercegovačka 2014. godine donijela je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom komunističkoga zlosilja Županije Zapadnohercegovačke, jer su na današnji dan prije 75 godina partizani ušli u Široki Brijeg te počinili strašne zločine u franjevačkom samostanu na Brijegu.
Naime, prema povijesnim izvorima, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, pored ustaša, u gradu su bile smještene i talijanske te domobranske postrojbe. U srijedu ujutro, oko 11 sati togakobnog 7. veljače partizani su probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te su ušli u Široki Brijeg.
U širokobriješkom franjevačkom samostanu pronašli su 12 fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti. Potom su partizani iz zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa, osnovanoga u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana izveli sve fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu ubili, a neke i žive spalili.
Dan prije, pedesetak osoba, među kojima i devet fratara i 30 učenika, sakrilo seu fratarsku mlinicu, uz današnju Ulicu pobijenih franjevaca u Širokom Brijegu, te su se 8. veljače, nakon prestanka napada, vratili u samostan. Tu su ih dočekali partizani te ih odveli u nepoznatom smjeru.
Njemačko-ustaško-domobranske postrojbe imali su4.000 mrtvih, a partizani oko 800, piše jabuka.tv. Inače, prema objavi Vicepostulature, u Drugom svjetskom rata i poraću ubijen svaki 10. Hrvat iz Hercegovine.
Tijek zločina
Udarnu postavu napada na Široki Brijeg na glavnom pravcu činile su brigade iz sastava 26. dalmatinske divizije, a njezine postrojbe 1. proleterska dalmatinska brigada, 12. i 11. dalmatinska brigada imale su ključnu ulogu. Druga dalmatinska brigada pod komandantom Brunom Vuletićem imala je namjeru spojiti se s ostalim partizanskim brigadama u Knešpolju. Taj pokušaj zaustavila je njemačka vojska i odbacila postrojbe 2. dalmatinske proleterske brigade prema Gostuši. U povlačenju spomnute brigade iz Donjega Graca prema Gostuši komandant brigade Bruno Vuletić naredio je 6. veljače 1945. likvidaciju šestorice širokobrijeških franjevaca.
Detalji borbi s partizanskim jedinicama nisu poznati, no njemački izvori kažu da je samostan nakratko osvojen, no u jačemu naletu partizanskih snaga samostan je osvojen u 15,30 sati. Partizani su provodili likvidacije franjevaca u dvjema skupinama, prema dostupnim izvorima. U prvoj skupini ustrijeljena su trojica franjevaca, a likvidacije su bile prekinute zbog iznenadnoga protuudara njemačko-hrvatskih snaga na položaje ispod samostana. Međutim, nakon prestanka borbi, u kasnim poslijepodnevnim satima, očito su likvidacije ponovo nastavljene i tada je ubijeno preostalih devet franjevaca. Partizani su jednoga po jednoga franjevca izvodili iz zbornice, najstarijega fra Marka Barbarića koji nije mogao hodati, vukli su samostanskim hodnikom. Izvodili su ih pred skupinu vojnika ispred samostana, koji su ih tukli, maltretirali, govorili su franjecima fra Ivi Sliškoviću i fra Stanku Kraljeviću da pljunu na raspelo i zgaze ga kako bi im poštedjeli živote. Na kraju su ih ubili metkom u potiljak, te ubacili u protuzrakoplovno sklonište gdje su neki i živi zapaljeni, jer metak ih odmah nije usmrtio.
U likvidacijama je sudjelovala 3. brigada KNOJ-a (Korpusa narodne obrane Jugoslavije), s članovima OZNA-e, te pripadnicima 3. prekomorske brigade, dio njihovih postrojbi prebačen je 7. veljače u napadu na samostan. Skupinu od osam franjevaca koji su potražili sklonište u noći 6. na 7. veljače u franjevačkoj hidrocentrali i mlinici pored rijeke Ugrovače odvedeli su partizani 8. veljače 1945. U Zagvozdu su pronađeni posmrtni ostatci trojice ubijenih hercegovačkih franjevaca, jedan od njih je fra Melkior Prlić koji je iz skupine odvedenih franjevaca iz hidrocentrale i mlinice.
Zatim u Ozninoj tamnici u Ljubuškome pronađeni su posmrtni ostatci još dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca. Nadalje, 7. veljače nakon svršetka borbi, iskazi očevidaca kazuju da su neposredno prije likvidacije sa širokobriješkim franjevcima razgovarali obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade Ljubo Periša i povjerenik OZNA-e u toj brigadi, Petar Božinović-Učo. Nameće se zaključak da su franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri. U Kočerinu 21. svibnja 1945. jedan bataljun KNOJ-a likvidirao je fra Valentina Zovku i fra Andriju Topića u župnoj kući, potpisnik iznimno vrijednoga dokumneta je Danilo Pecelj, povjerenik pri „Opštinskom povjereništvu KPJ“ za Kočerin, piše portal narod.hr.
Radioposusje.ba/narod.hr/jabuka.tv
