Smatraju li Izetbegovići svoje sunarodnjake poturicama?
Je li Alija Izetbegović svoje sunarodnjake Bošnjake smatrao potomcima Osmanlija, kada je, na bolesničkoj postelji, dan prije smrti tadašnjem premijeru, a sadašnjem predsjedniku Turske Redzepu Taipu Erdoganu, po njegovom svjedočenju, kazao: Ti si potomak Fatiha, ostavljam ti Bosnu u amanet da se brineš o njoj”?
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Fatih, u prevodu osvajač, nadimak je turskog sulatana Mehmeda II, čija je vojska okupirala BiH i odrubila glavu posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću, dok je posljednja bosanska kraljica-majka Katarina Kosača pred Osmanlijama pobjegla najprije u Dubrovnik, a potom u Rim gdje je i umrla.
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ako se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
Prije nego je u krvi uništena bosanska država u njoj je živjelo 850.000 stanovnika, od čega 85 posto katolika, kažu povjesni dokumenti, da bi na kraju turska vladavine katolika bilo 18 posto, što dovoljno svjedoči o karakteru Osmanskog carstva. Kraljica Katarina i sama katokinja, bila je istinska narodna vladarica, pa njezino ostavljanje u nasljedstvo BiH Vatikanu, ima, pogotovo s aspekta srednjovjekovnih kraljevstava, govoreći današnjim političkim riječnikom puni i lagitimitet i lagalitet.
Za razliku od Kraljice katarine, Alija Izetbegović je, bio tek predstavnik jednog od tri suverena naroda u BiH. Niti je bio suveren BiH, niti dašanje suverene države bilo tko može ostavljati bilo kojoj drugoj državi u amanet.
No, ta njegova izjava, kojom se diči njegov sin Bakir i turski predsjednik Erdogan, ne samo da pokazuje podanički odnos oca i sina Izetbegovića prema Turskoj, već otvara još niz pitanja koji izazivaju identitarnu zbrku među samim Bošnjacima, koji bi se s pravom mogli upitati tko smo mi i kuda idemo?
Ako smo autohtni narod, kojeg su Turci preobratili na Islam, a u povjesnim knjigama bezbroj je primjera kako je to činjeno, zašto nas onda naš rahmetli vođa riječima upućenim Erdoganu” ti si potomak Fatiha ostavljam ti BiH u amanet” tretira kao potomke Osmanlija- pripadnike turske nacionalne manjine u BiH, poturice,… što je naziv kojeg sami Bošnjaci smatraju pogrdnim, kada ih tako nazivaju Srbi ili Hrvati.
Mogli bi se, također, upitati kako istovremeno možemo govoriti o “hiljadugodišnjoj državnosti Bosne”, pozivati se na srednjovjekovnu Bosansku državu, a slaviti njezine osvajače i one koji su tu državu okupirali i uništili, te neoosmaniste.
Kuda mi idemo, kuda nas Izetbegović vodi?, logično je pitanje koje se Bošnjacima nameće. Možemo li smatrati iskrenim i kredibilnim deklarativno zalaganje našeg lidera Bakira Izetbegovića i dužnosnika njegove SDA za priključenje BiH Europskoj uniji, dok on pristaje biti marioneta, s Europskom unijom posvađanog, turskog predsjednika Erdogana.
Konačno koji je smisao birati Izetbegovića, ako će on suverenitet koji smo mu delegirali, izavom ” on je naš predsjednik, on je naš lider, darovati predsjedniku druge države, stavljajući tako ničim izazvan cijeli narod u podanički, umjesto partnerki odnos prema drugoj državi.
Dok Čović boravi u Bruxellesu i Strasbourgu te europske parlamentarce i najviše dužnosnika EU Tuska i Mogherini, te glavnog tajnika NATO-a Stoltenberga nastoji uvjeriti kako svi u BiH zagovaraju euroatlanske integracije BiH, Izetbegović je češće u Ankari i Istanbulu nego u svom Sarajevu.
U priopćenjima sa sastanka s Turskim predsjednikom naglašava se snažna podrška Turske članstvu BiH u EU. Turske, koja zbog autoritarne vladavine njezinog predsjednika, Bakirovog lidera, masovnog uhićenja njegovih neistomišljenika, sudaca, tužitelja, liječnika, novinara i zatvaranja oporbenih medija… više nitko ne želi u EU.
HMS
