Nekažnjeni zločini tzv Armije BiH: Doljani, Stipića livade 28. srpnja 1993.
Muslimanska takozvana Armija BiH je 28. srpnja 1993. tijekom upada u Doljane likvidirala, ponajviše koristeći hladno oružje, 17 Hrvata u Doljanima, a zatim i 22 osobe na Stipića livadi. Tada je zaklano ili ustrijeljeno 39 civila i vojnika u jednome od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH. Osim što je podignuta jedna optužnica pred Županijskim sudom u Mostaru, koja je odbačena, nitko nije odgovarao za taj stravični zločin.
Hrvatski narod uvijek će se sjećati muka svojih sunarodnjaka u jablaničkom logoru Muzej i stravičnog zločina koji su počinili pripadnici Armije BiH nad žiteljima Doljana, a u tijeku ratnog sukoba između HVO-a i muslimanskih oružanih snaga od 1992. do 1994. godine. U općini Jablanica je bilo 11.800 stanovnika na popisu stanovništva iz 1948. godine, a od toga je bilo 57,1 posto Muslimana-Bošnjaka, 34,8 posto Hrvata i 7,0 posto Srba. Kada se ti podaci usporede s onima iz 1991. godine, onda se uočava da su Muslimani-Bošnjaci postali dominantan faktor, a da su se Hrvati i Srbi iseljavali. Tada je općina brojila 12.664 stanovnika, a od toga je 71,7 posto Muslimana-Bošnjaka, 18,1 posto Hrvata i 4 posto Srba.
Od napetosti do sukoba
Na prvim demokratskim izborima 1990. godine većinu glasova su dobili SDA i HDZ BiH. Kao vodeća politička snaga SDA odmah provodi diskriminaciju prema nemuslimanskom stanovništvu. Srbi su isključeni iz svih institucija vlasti, a bolje nisu prošli ni Hrvati pa zbog toga dolazi do nesuglasica i napetosti. Sa srpskom agresijom Hrvati se organiziraju u HVO i brane svoje domove. Krajem 1992. godine postrojbe Armije BiH posežu za nasiljem, presreću konvoje humanitarne pomoći koji idu “Putem spasa”, pljačkaju kamione, a ljude maltretiraju. Ekstremisti na kontrolnom punktu u selu Ostrožac ubili su jednoga vojnika HVO-a, a jednoga ranili. Nepoznata eksplozivna naprava eksplodirala je 12. prosinca 1992. godine uz vanjski zid katoličke župne crkve u Jablanici, a od toga su popucala stakla triju prozora i manje su oštećeni oluci i fasada crkve.
Od tada napetosti između Armije BiH i HVO-a prerastaju u otvoreni ratni sukob. U gradu je nesnosan život za Hrvate, oni gladuju, gube radna mjesta, otimaju im stanove, pljačkaju ih i stalno ponižavaju. HVO se povlači u hrvatska sela, a stanovništvo bježi. U ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH bilo je 69 ratnih žrtava Hrvata, a od toga su bila 54 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a, četvero djece i 11 odraslih civila.
Najteži zločin u jablaničkoj općini nad Hrvatima počinili su vojnici Armije BiH u selu Doljanima 28. srpnja 1993. godine. Doljani su po popisu stanovništva 1981. godine imali 1049 stanovnika, a od toga je bio 731 Hrvat ili 69,68 posto, Muslimana-Bošnjaka je bilo 316 ili 30,12 posto, a osim njih u selu je bio jedan Srbin i jedan “ostali”. Doljani su udaljeni 12 kilometara od Jablanice, a u njima je sjedište župe sv. Ilije proroka, koja pripada vrhbosanskoj nadbiskupiji i nju opslužuju bosanski franjevci
Ujutro su Doljane opkolili pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i naoružana skupina Muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića. Oko 10 sati spomenute združene oružane snage, predvođene Behremom Bećirom Bećom, Ismetom Eglenovićem, zvanim Pegla, Amirom Halihodžićem s nadimkom Prpa, Jusufom Kevrićem i drugima, počele su oružani napad na hrvatsko stanovništvo i njihovu imovinu. U selu su bile nejake snage HVO-a, koje su činili mještani, koji nisu bili profesionalni vojnici, već domobrani koji su branili svoje živote, obitelji i domove.
U tome selu toga dana ubijeno je i masakrirano 39 civila i vojnika HVO-a, točnije domobrana. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana, među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica.Pred užasnom spoznajom da vojnici Armije BiH ubijaju sve Hrvate, ljudi su bježali na sve strane.
Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka, jedan je okrznuo župnika, a drugi je ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.
Zločin u Doljanima otkriven je 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su zatekli 17 masakriranih vojnika, na kojima su se vojnici Armije BiH iživljavali, većina lubanja bila je razmrskana, tupim predmetom, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su bila nagorjela. Osim toga leševi su bili minirani kako bi nastradali oni koji ih budu kupili. Među leševima civila jednoj ženi je rasparan trbuh, jedan muškarac je zaklan, a drugome napola odsječena glava.
Logor u jablaničkome muzeju
U logoru Muzej u Jablanici bilo je zatočeno 69-ero djece, broj zatočenih civila bio je 623, osam je Hrvata umrlo, dvije žene su silovane. Anica Jurina Šitum (1913.) u logoru Muzej je umrla od gladi, jer su joj čuvari sustavno uskraćivali hranu.
Među osumnjičenima za zločin u Doljanima su general Arif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino, Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko i Džemal Ovnović. Osumnjičen je i Behrem Bećir zvani Beća, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, a predvodio je akciju na Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor. Nakon masakra u selu Doljanima i tolikih žrtava, on je zajedno s komandantom 44. brdske brigade Armije BiH Enesom Kovačevićem čestitao sudionicima akcije na “uspjehu”. Čestitka je 28. srpnja navečer izrečena na dnevniku lokalne CVT Jablanica. U čestitci se pohvaljuju svi sudionici akcije “oslobađanja” Doljana.
Iz knjige Zločin s pečatom Ivica Milivončić prenosi Hrvatsko nebo
Izvor: www.poskok.info
