Egipćana sad ima više od 100 milijuna i natalitet im je problem br. 1
Stanovništvo Egipta odnedavno je službeno premašilo 100 milijuna. Ovim tempom, do 2030. godine brojit će 128 milijuna, a prije 30 godina bilo ih je 57 milijuna kao i Francuza (a Francuska danas ima oko 66 milijuna stanovnika). Ipak, s točno 100.048,130 stanovnika koliko je brojao u petak, 21. veljače, Egipat je u ovom trenutku 13. svjetska država po broju stanovnika. Ispred su Filipini, Japan, Meksiko, Rusija, Bangladeš, Nigerija, Brazil, Pakistan, Indonezija, Sjedinjene Države, Indija i Kina, tim redoslijedom. No do 2050. Egipat će sasvim sigurno imati više stanovnika od Meksika i Rusije jer će brojiti gotovo 160 milijuna stanovnika.
Manjak zemlje i vode
Priča o sadašnjem broju Egipćana tu ne staje jer po statistikama iz 2016. godine egipatska dijaspora broji oko devet i pol milijuna ljudi. To je iznimno važan podatak jer su devizne doznake Egipćana koji žive izvan matične države 2018. iznosile čak 29 milijardi dolara. Po tome su od Egipta bolje jedino Indija, Kina, Meksiko i Filipini. Ovu informaciju ističemo zbog toga što Egipat zapravo i nema nekog razloga za slavlje zbog rekordno velike populacije. Kako donosi The New York Times, površina se nastanjive zemlje smanjuje, izvori vode ograničeni su, povećava se imovinski jaz, a sve to ne pokazuje znakove posustajanja pa budućnost za Yasmine Rabie, djevojčicu iz seoceta Minye koju je egipatska vlada proglasila 100-milijuntim stanovnikom Egipta, nije osobito svijetla. Umjesto da planiraju budućnost, egipatske vlasti uplašili su je se pa su tako proglasile da je na snazi uzbuna te počinje borba protiv porasta stanovništva koji je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, bivši general koji je proveo puč kako bi smijenio proislamističku vlast i spriječio Arapsko proljeće u svojoj zemlji, opisao kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti ravnu terorizmu.
Pokrenuo je Al-Sisi nacionalnu kampanju pod nazivom “Dvoje je dovoljno” kako bi uvjerio roditelje da trebaju imati manje djece. No očito je da ta kampanja nije bila osobito uspješna. Možda i zbog činjenice da se sporadično ili nikako ne prikazuje na televizijama zbog visokih troškova. Veliko je pitanje koliko je cijela ta kampanja realnog dosega. Od 2008. natalitet je porastao na prosječno tri i pol djeteta po ženi, podatak je to Ujedinjenih naroda, pa je tako i stanovništvo raslo 1,8 posto svake godine, što je u prijevodu milijun novih stanovnika svakih šest mjeseci. I onda ide najdramatičnija statistika, 95 posto stanovništva živi na tek četiri posto egipatskog prostora, zelenom pojasu velikom otprilike kao polovica Irske koji je smješten uglavnom uz rijeku Nil koja prolazi pustinjom.
Dodatan će problem biti izgradnja nove velike brane u Etiopiji koja će još više opteretiti tok jedne od najvećih svjetskih rijeka. Najveći je prirast stanovništva u ruralnim područjima gdje se velika obitelj tradicionalno smatra blagoslovom, no u pravilu ispada da to stanovništvo samo dodatno opterećuje urbane sredine poput Kaira koji je sada megalopolis od 20 milijuna ljudi sa širim područjem te je počeo uzimati i okolni prostor pustinje i obradivog tla. Sada je, dakle, egipatski glavni grad najveći u Africi, arapskom svijetu, Bliskom istoku a ukupno je 15. najveći na svijetu. Njegovom se podzemnom željeznicom, jednom od samo dvije u Africi, još je jedna u gradu Alžiru, godišnje proveze milijarda putnika, 15. je najprometnija na svijetu. U posljednjih je deset godina Kairo narastao za otprilike tri i pol milijuna ljudi te je tako najbrže rastući grad na svijetu po broju stanovnika. U njegovu je društvu još jedan znameniti egipatski grad, a to je Aleksandrija. Taj najveći grad u Sredozemlju, drugi najveći u Egiptu, narastao je za više od milijun stanovnika u zadnjem desetljeću te sada broji nešto manje od 5,3 milijuna stanovnika. Sve bi to bilo i daleko gore da Egipat ipak u jednom periodu nije imao uspješnu protunatalitetnu politiku. A nju je provodila Suzanne, supruga dugogodišnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. U to vrijeme, 90-ih i 2000-ih, prosjek je novorođenih pao na tri s čak 5,2 po ženi, prema službenim podacima egipatske administracije. No bilo je zato što su Amerikanci smatrali da je Egipat zemlja od iznimne geostrateške važnosti, a smatrali su da visok natalitet vodi u političku nestabilnost.
Kontracepcija i islam
Tako je nastojanje da se u zemlju uvedu programi za kontrolu nataliteta počelo još 70-ih godina prošlog stoljeća kada je egipatska vlada počela usvajati glavne točke programa kontrole nataliteta koje je postavio USAID, Američka agencija za međunarodni razvoj. No ta politika donosi rezultate tek početkom 80-ih kada počinje stizati i američka novčana pomoć za takva nastojanja. No uspjesi koji se bilježe iz doba svrgnutog Mubaraka praktički su poništeni nakon 2008., a sve je kulminiralo 2011. u doba Arapskog proljeća. Iščitavajući brojne analize, nije sasvim jasno zašto se to dogodilo. Mogu se nabrojiti samo neki opći razlozi kao što su ekonomski poremećaj, politički prevrat te smanjenje podrške kontrole stope nataliteta od zapadnih vlada, poglavito, dakle, američke. Sama organizacija USAID te razloge sužava i u svojoj analizi navodi da se radi o smanjenoj izloženosti propagandnim porukama o planiranju obitelji i reproduktivnom zdravlju te informacijama i savjetovanju o toj tematici, zatim ograničeno dostupnim kontracepcijskim sredstvima, prekidu korištenja nekih kontracepcijskih sredstava zbog nuspojava, a onda i trendovima ranog stupanja u brak, pri čemu se prvo dijete dobiva ranije te se smanjuju intervali između dvaju porođaja, a sve je to i posljedica činjenice da sve manje žena uzima kontracepcijska sredstva što opet upućuje na povećanje konzervativizma. Sada se kontracepcijske politike prihvatio i predsjednik El-Sisi koji je poslao 12.000 izaslanika u 18 egipatskih gubernija kako bi propagirao kontrolu nataliteta u ruralnim područjima. I to dobro opremljene, s ponudom jeftinih kontracepcijskih sredstava, tek šest centi za paketić od tri kondoma koji se može kupiti u državnoj ljekarni te 12 centi za dijafragmu ili slično kontracepcijsko sredstvo. Sve to naziva se operacijom “Konopac života” kojoj je službeni cilj smanjiti stopu prirodnog prirasta na 2,4 djeteta po ženi što bi vladi smanjilo troškove za 11,3 milijarde dolara do 2030. godine.
Sveučilište Al-Azhar koje je s istoimenom džamijom vrhovni islamski autoritet u zemlji izrazilo je podršku protunatalitetnoj politici navodeći da kontrola rađanja nije od Boga zabranjena. No navodi se i kako je El-Sisijev program prilično faličan. U njemu nema vidljivog sudjelovanja njegove supruge kao što je to bio slučaj sa Suzanne Mubarak što je očito imalo učinka na cijeli program. Ističe se i kako je opskrba kontraceptivima sporadična te su oni promjenjive kvalitete, loša je zdravstvena naobrazba, opet znatno smanjeno američko financiranje te nema obaveza pohađanja odgovarajuće naobrazbe za nove mlade doktore. El-Sisi naprosto nije postavio cjelovitu strategiju kojom bi se mogao izboriti s problemom rastuće prenapučenosti. A nije da je nemoguće postići kontrolu prirasta stanovništva. The New York Times navodi kako je u Vijetnamu, u kojem je stanovništvo sa 60 milijuna, koliko je zemlja imala 1982. godine, naraslo na 97 milijuna 2018. godine, prirast smanjen na jedan posto godišnje. U tome je uspio i Bangladeš koji ima populaciju veću od 160 milijuna. U Egiptu je, dakle, taj postotak iznosio 1,79 posto u periodu od 2018./2019. Prema podacima UN-a, svake godine 700.000 mladih Egipćana ulazi na tržište rada što očito nije lagan zalogaj za bilo koju vladu pa tako ni El-Sisijevu. Podjednak je izazov osigurati im smještaj, pogotovo zato što su novi rezidencijalni projekti daleko izvan kupovne moći prosječnog Egipćanina. I na sve to dolazi i siromaštvo u kojem živi oko trećine stanovništva Egipta. Lani na ljeto prema vladinim podacima siromaštvo je obuhvatilo 32,5 posto stanovništva, što je ozbiljan porast u odnosu na 2015. godinu kada je taj postotak bio 27,8 posto. Neki smatraju da upravo u velikom broju siromašnih leži razlog porasta stanovništva.
– Dvije najveće opasnosti s kojima se Egipat suočavao u povijesti jesu terorizam i prirast stanovništva, a ti izazovi smanjuju šanse Egipta da krene naprijed – rekao je El-Sisi još 2017. na jednoj konferenciji za mlade. Ako njegova protunatalitetna politika ne uspije, Abdel Fattah el-Sisi suočit će se jednim novim Egiptom u kojem su sve dosadašnje reforme propale, pristigla novčana pomoć praktički bačena, a ekonomija postaje nekonkurentnom, radno sposobno stanovništvo needucirano i nekonkurentno.
vecernji.hr
