Milićević i Bašić: Hrabrost branitelja iz Posušja i njihov doprinos slobodi nisu nikada dovoljno istaknuti
8. travnja smo obilježili 29. obljetnicu osnutka HVO-a, 10. travnja pak obilježavamo 29. obljetnicu pada Kupresa, mjesta gdje je veliki broj branitelja Posušja ratovao, a nažalost i poginuo. Ovu su teme o kojima smo govorili u našem programu. Gosti su nam brigadir Jozo Milićević predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ZHŽ-a i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne iz Posušja Mladen Bašić.
Brigadir Jozo Milićević se osrnuo na događaje koji su sve predhodili osnutku HVO-a, a koji su svi na svoj način vodili do toga da se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i formalno samoorganizira. „Raspisani su višestranački izbori 18. studenog 1990. godine po prvi put u Bosni i Hercegovini, a na kojima pobjedu odnosi HDZ koji uzima odgovornost za hrvatski narod. Moramo znati da je to uslijedilo nakon dominacije srpskog naroda u bivšoj državi u kojoj se stvorila ideja za stvaranjem Velike Srbije. Srbi su trebali osigurati zamišljenu crtu Velike Srbije – Virovitica, Karlovac, Karlobag. Stvorila se nova država koja se zvala Srpska Krajina. Hrvati unutar zamišljene države su etnički očišćeni. Nakon agresija u Hrvatskoj, rat se prenosi i na Bosnu i Hercegovinu. Hrvati u BiH su bili životno ugroženi, nisu imali institucionalne mogućnosti na samoobranu. Naoružanje koje su posjedovali uzeto im je uz pomoć domaćih tada službenika u tajnosti. Cijela međunarodna zajednica je apsolutno stala iza bivše države, te im davala potporu zagovarajući cjelovitost. Bošnjački narod tada je bio apsolutno za Jugoslaviju, to je bio dodatni problem za Hrvate. U međuvremenu Srbi i JNA zauzimaju strateške pozicije, tako da su s kolonom tenkova iz već okupiranog Mostara krenili prema Zapadnoj Hercegovini. 7. svibnja 1991. goloruki narod pun emocija staje pred tenkove, JNA izvodi desant na strateške položaje na Vraniću. Hrvati kad su vidjeli da su prepušteni sami sebi posebno u BiH, pristupili su samoorganiziranju. Moralo se pristupiti organiziranju obrane naroda i prostora. Organizirane su obuke na cijelom prostoru općine , dolaze instruktori iz RH koji imaju ratno iskustvo u vođenju i zapovjedanju. Aktivira se rezervni sastav milicije i počinju se davati straže po okolnim brdima. 1. listopada 1991. smo imali spremnu postrojbu koja će prva otići u napadnuto Ravno. Bošnjaci tvrde to nije njihov rat. Bošnjaci nisu bili za samostalnu BiH. U ovom vremenskom periodu i dalje radilo na naoružanju, obučavanju i pripremi za rat. Provodi se referendum za neovisnu BiH od 29. travnja i 1. ožujka 1992 na kojemu međunarodna zajednica oslovo tjera Bošnjake da izađu i glasaju za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Od događaja koji su predhodili osnivanju HVO-a, vrijedi za Posušje još spomenuti da je 2. travnja 1992. godine Posuška bojna u sastavu tomislavgradske brigade odlazi na Kupres. Uvijeti su bili teški što najbolje govori činjenica da smo naoružanje sklapali i dekonzervirali u autobusu na putu za Kupres“, kazao je brigadir Milićević za naš radio osvrćući se na događaje koji su predhodili osnivanju HVO-a. Kazao je da su ti događaji svi bili od iznimnog značaja za hrvatski narod, te da je HVO postao jedna zajednička organizacija svega što se već odvijalo na terenu.
Govoreći o organizaciji branitelja prije osnivanja HVO-a, Mladen Bašić predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne iz Posušja je kazao Posušje imalo četiri stožera po mjesnim zajednicima, osnovan je i rezevni sastav policije više vodova, to je bio Vranić (Gradac, Broćanac), Osoje i okolica, grad i Vir, Krizni stožer je imao i organiziran i protudiverzantski vod i topništvo. To su prve postrojbe, nakon nekog vremena instruktori iz Hrvatske vojske koji su prošli neka ratišta, tada su već osnivane satnije. Tu je bilo nekoliko satnija koje su činile većinom 4. Posušku bojnu koja je otišla na Kupres 1992 u sastavu brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada. Na Posuškom Gracu je osnovana prva profesionalna postrojba Bojna „Knez Branimir“ koja je poslije preustrojena kao Pukovnija „Ante Bruno Bušić“, kazao je Mladen Bašić za naš radio o ustrojstvu branitelja u Posušju uoči osnivanja Hrvatskog vijeća obrane.
Kupres 10. travnja 1992. godine
10. travnja obilježava se i 29. obljetnica pada Kupresa. I ove godine će posuški branitelji sudjelovati u svim protokolima koji se organiziraju na Kupresu povodom obljetnice, jer broj branitelja iz Posušja koji su se borili na Kupresu je bio iznimno velik. Nažalost, i broj žrtava. „ Obljetnicu pada Kupresa podržava i organizira općina Posušje s Koordinacijom Udruga proisteklih u Domovinskom ratu HVO Herceg Bosne iz Posušja, te od finacijskog do organizacijskog djela u koordinaciji načelnika, općine, predstavnika Udruga, na obljetnici uobičajno sudjeluju načelnik sa suradnicima, predstavnici Udruga, branitelji i obitelji“, kazao je Bašić najavljući odlazak sutra na Kupres. Vraćajući se pak u vrijeme borbi početkom travnja 1992. godine, Bašić je za naš radio kazao da je u to vrijeme na Kupresu, ali i na drugim bojištima bio ogroman broj branitelja iz Posušja. „Tada je otišlo na Kupres preko 700 branitelja. Raspoređeni su bili u više faza. Odnosno prva grupa je otišla direktno u vatru, druga ih je pratila, a treća je bila u pričuvi. To govorim zato što po portalima i medijima često čitamo da je na Kupresu bilo oko 70 do 80 branitelja iz Posušja, što nije točno. Trebamo znati da je u tom trenutku Posušje imalo još oko 110 branitelja na terenu u Kruševu koji su se smjenjivali, a to su bili PDV, rezerni sastav Policije i topništvo. Također treba napomenuti da je u tom trenutku bilo i na Livanjskom ratištu oko 70 pripadnika postrojbe BUŠIĆA koji su bili iz Posušja. To znači da je oko 900 branitelja iz Posušja bilo na različitim ratištima u jednom trenutku. To je jedan podatak koji se često zanemari, a vrlo je važan“, kazao je Bašić.
Gubitci na Kupresu su bili veliki. „Znamo da smo imali velike gubitke kao narod, ali i Posušje je imalo prevelik broj žrtava na Kupresu. U konačnici je 14 stradalih odnosno 10 poginulih i 4 nestala branitelja iz općine Posušje, imali smo i više zarobljenih koji su većinom završili u kninskim zatvorima i prošli velike torture mučenja i maltretiranja, kao i više ranjeni i ozljeđenih“, kazao je Bašić pojašnjavajući da su to samo žrtve koje su pale tijekom travnja na Kupresu, te da je i kasnije bilo žrtava iz Posušja. „Iako mi branitelji i obitelji dobro znamo imena poginulih na Kupresu, ja bi radi mladih koji ne znaju, a u susret obljetnici pada Kupresa istaknuo imena žrtava iz Posušja. Poginuli su: Damir Martić, Nediljko Vranjković Zele, Mate Bašić, Petar Širić, Mate Bešlić (Adama), Tomislav Čamber, Jure Čutura, Vlado Bešlić, Željko Čutura i Branko Kovač. Imao nažalost još četvero branitelja koje nismo pronašli. To su: Zvonimir Bašić, Mate Bešlić, Slobodan Bešlić (Ivana) i Robert Maras“, istaknuo je Bašić za naš radio.
Jozo Milićević predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ZHŽ-a je istaknuo da hrvatski branitelj iz Posušja može biti ponosan na učinjeno u ratu, jer nije bilo ratišta na kojem nije bilo naših branitelja. „No, imamo i danas obavezu sjećati se poginulih, srbiti o njihovim obiteljima, ali voditi računa o inavlidima i svim braniteljima koji su živi, jer svaki od njih je bio spreman dati život na oltar Domovine. Moramo znati i da 1000 godina hrvatski narod stvara svoju državu i svaka je generacija dala žrtava. No, naša je generacija uspijela stvoriti dvije države: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Na to trebamo biti ponosni“, kazao je brigadir Jozo Milićević i poručio da volimo svoj narod i zajednicu kroz sjećanja i zahvalnost na ono što su postigli branitelji, ali i odgovornost u današnjem vremenu radeći časno svoje poslove.
In memoriam prof. Ante Kovač Fiza
Ovih dana napustio nas je prof. Ante Kovač Fiza, istaknuti ratni zapovijednik, te zbog svoje uloge u ratu i dugogodišnji predsjednik organizacijskog odbora Dana branitelja općine Posušje. Brigadir Jozo Milićević predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ZHŽ-a i predsjednik Organizacijskog odbora Dana branitelja općine Posušje je kazao da kada je riječ o profesoru Kovaču da je bio među prvima na početku rata koji se stavio na raspolaganje. „U ono vrijeme kada uopće ne znate hoćete li dobiti rat, u takovoj organizaciji, u tom vremenu stati na čelo posuške vojske nije bilo lako ni sigurno. On je stavio sebe i svoju obitelj u položaj da se pita hoće li jednom biti uopće živi i on, ali i njegova obitelj. Jer da nije projekt samoorganiziranja Hrvata uspio, tko zna bi li bio poslije rata živ ne samo on, nego i cijela njegova obitelj. I tako je bilo sa svakim zapovijednikom. No, on je stavio i sebe i obitelj za hrvatski narod. Bio je prvi zapovijednik 4. posuške bojne koja je tada bila u sastavu tomislavgradske brigade. Poslije rata je radio intezivno na organiziranju udruga, radio je u školi i sa svojim znanjem i radom pripremio mnoge za fakultete. Davao je sebe za svoju zajednicu. Sudjelovao je u organizaciji Dana branitelja općine Posušje i 5 godina bio predsjednik Organozacijskog odbora Dana branitelja općine Posušje. Meni je bila čast raditi s profesorom Kovačem. Bio je susretljiv, odgovoran i pošten čovjek. Mislim da posuška akademska zajednica, posuški branitelji i njegova obitelj su puno izgubili odlaskom profesora Ante Kovača Fize“, kazao je brigadir Milićević uputivši sućut obitelji u ime Organizacijskog odbora Dana branitelja općine Posušje. „Odlazak profesora i zapovijednika Kovača je veliki gubitak za Posušje i neka mu je laka hrvatska zemlja“, zaključio je brigadir Milićević za naš radio.
Obitelji pokojnoga profesora izraze sućuti uputio je i Mladen Bašić ispre Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a HB.
Radioposusje.ba
