Select Page

NIKOLA VRANJKOVIĆ: Budi svoj

NIKOLA VRANJKOVIĆ: Budi svoj

Promjena navika. Neke su toliko dugotrajne, traju duže nego prosječni vijek trajanja Golfa dvojke. Pokušati promijeniti sebe postaje navika. Ma sutra ću, prekosutra, ima vremena. Tisuće obaveza, kava za posrkati, toliko beskorisnog vremena pretvoriti u još beskorisnije. Okrenuti glavu na probleme, vikati da ionako ništa ne možemo promijeniti. A da ne spominjem što će mi reći prijatelji i društvo u kojem živim. Zašto glumiš kretena, prodana dušo, zašto glumiš ono što nisi ? Vidiš, možda je baš sistem taj koji ti ne dopušta biti što jesi.

Uzmite stvar u svoje ruke

Danas se sve vrti oko para, popularnosti i padanja na niske grane. Upalite televiziju i imate tri opcije: isprazna politička prepucavanja, ko’ je koga kresno’ na estradi i dosadne reprize američkih serija u kojima likovi imaju inteligenciju sobne temperature. Svakim danom ista govna vrte se ukrug, a mi, zadrte Balkančine čekamo bolju budućnost da proviri iza ćoška ili ako ništa da svrati rodbina iz Njemačke.
Sve je to dio moga, tvoga, našega života.

Primjerice ja pokušavam vjerovati u Boga onako kako bi htio, ali više puta prešutim neke stvari, jer nemam volje za svađe. U našem društvu ‘kukavica’ je sinonim za sve one koji se protive ‘pravilniku’ društva. Ali jeste li ikad razmislili koliko je laži izrečeno u tvome društvu, iz tvojih usta, ljudi do tebe i tako dalje ? Zašto bi morali živjeti onako kako bi željeli drugi ?

To nije politički prosvjed, gdje se razbija sve živo a najmanje traže promjene, to nije stvar za koju moraš pitati dozvolu od nekoga. To ovisi samo o tvojoj glavi i odlučnosti. Ali pazi, to ne mora biti radikalno. Uredu je popit’ koju pivu sa društvom, izaći vani, opsovat’. Onaj Gore te nije napravio kao sveca. Primjerice, sveti Franjo je do tridesetih godina života bio boem koji je skitao okolo. Ali za sve postoji određena granica. Bog je zagonetno pitanje i još bolji odgovor. Ne vjeruje svako u njega, ali jeste li primijetili koliko ga ljudi zaziva i hvali kad je sve dobro, pa ga isti proklinju psuju čim nešto ne valja ? I ja sam bio takav, pa sam odlučio reći NE. Vrijeme iskoristite za pozitivne stvari, igrajte nogomet, odite u kazalište ili uključite se u rad neke udruge. Nemojte sjedit kod kuće, čekati bolje sutra da pokuca na vrata i vrijeme trošiti na beskorisne gluposti. Za sve postoji granica, koliko za dobro koliko za loše.

Budi čovjek, a ne lutka

 

Nisam se promijenio da nisam onaj od jučer. Znam da će biti uspona i padova. Ali nemojte biti radikalisti, nemojte otići u krajnje granice ludila. I to mislim sa pozitivne strane ovoga. Primjerice na mome faksu je veliki broj svećenika. Na mene svi su navikli, jer znaju da je moj rječnik za neke stvari ‘balkanski’. Ali ima i ovih ultrakatolika koji na svaku moju riječ takve naravi imaju takve poglede i uzdahe da bi im Hollywood pozavidio. No ipak među tim ljudima ima i onih koji su bez obzira na svoje zvanje, toliko normalni, zabavni i jednostavno žive isti životom kao ti. Prvi put kad sam izlazio sa svojim kolegama sa faksa, mislio sam da ću jedini biti koji će iskakati ponašanjem od nas. Na kraju izlaska shvatio sam da smo svi ljudi od krvi i mesa, i da se ljudi dijele na dobre i loše, a ne po zanimanju, vjeri i nacionalnosti. I nevjerojatno je koliko ljudi koji su kratko u tvome životu mogu promijeniti sve, a neki s kojima si cijeli život i dalje pričaju jedno, misle druge, rade treće. Ovakvo nešto je dio životnog puta, samo treba paziti na krajnosti, i biti pozitivna sredina s umjerenosti. Jer mala je granica između genijalnosti i ludila.

Život je prekratak da bi ga živjeli simbolično. Reci DA načinu života kakvom ti želiš, a ne onom kakvom želi tvoj susjed ili kolega sa posla. Promjene su moguće, samo treba ustrajati. Jer svi smo mi ljudi, obični mali ljudi.

Budi čovjek, a ne lutka kojom upravljaju drugi !

Posušje.net/Nikola Vranjković

OGLASI

Loading