“Ujedinjavanje BiH entitetskom podjelom”: Unitaristi protiv Ustava i konstitutivnosti naroda

Bošnjačke stranke odbijaju izmjene Izbornog zakona BiH u skladu s presudom Ljubić. Negiraju Ustav BiH i njegovo natkrovljujuće načelo – konstitutivnost naroda. Budući da presuda Ljubić nije implementirana, neće biti moguće formirati Dom naroda Parlamenta FBiH, Predsjednika FBiH i njegove potpredsjednike, a ni Vladu FBiH. Međutim, ukoliko bošnjačke stranke “skupe” 6 izlasnika u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda koji se izjašnjavaju kao Hrvati, a u skupštine županija izabrani su bošnjačkim glasovima, i tako s 1/3 izlasnika Kluba Hrvata, imenovati Vladu FBiH bez suglasnosti i potpre legitimnih predstavnika Hrvata u Federaciji BiH?

Presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić koja se odnosi na izbor izaslanika u federalni Dom naroda još uvijek nije implementirana. BiH je u ustavnoj krizi zbog toga, ali i zbog izbora Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva, a Federaciji BiH prijeti ustavna blokada jer još uvijek nije riješen način popune izaslanika u federalnom Domu naroda, a posljedično tomu neće biti mogućno izabrati niti Predsjednika, potpredsjednike, kao ni Vladu FBiH.

Ključno je pitanje: hoće li bošnjačke stranke do trećeg mjeseca iduće godine kada istječe mandat ovom sazivu Domu naroda „skupiti” 6 izaslanika koji se izjašnjavaju kao Hrvati izabranih u županijske skupštine bošnjačkim glasovima i instalirati ih u Klub Hrvata federalnog Doma naroda i tako s 1/3 izaslanika u Klubu Hrvata uspjeti nametnuti Vladu Federacije BiH bez potpore legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u FBiH?

Apelacija Ljubić: Dom naroda nije Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda

Ustavni sud BiH je u presudi po apelaciji Bože Ljubića 2016. godine presudio kako su odredbe Izbornog zakona BiH da svaki kanton bira po jednog izaslanika iz reda svakog konstitutivnog naroda, neovisno o nacionalnom sastavu kantona, diskriminatorne i protuustavne, odnosno, da su suprotne načelu konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda – natkrovljujućem načelu Ustava BiH, jer je njima omogućeno da pripadnici jednog naroda biraju političke predstavnike pripadnicima drugog naroda, te da glas birača unutar svake izborne jedinice, odnosno unutar svakog od tri konstitutivna naroda, ne vrijedi jednako.
Ustavni sud BiH je te odredbe proglasio diskriminatornim i protuustavnim, pa je Parlamentarnu skupštinu BiH zadužio da promijeni Izborni zakon BiH, preciznije, da implementira presudu Ljubić i s njom uskladi Izborni zakon.

Ustavni sud BiH je, također, presudio i kako se broj izaslanika svakog konstitutivnog naroda u federalnom Domu naroda treba odrediti prema posljednjem popisu stanovništva, onom iz 2013. godine. Međutim, to se nije dogodilo zbog protivljenja mahom bošnjačkih stranaka koje smatraju kako se treba primijeniti Popis iz 1991. godine. Ipak, suočene s činjenicama kako u slučaju primjene Popisa iz 2013. godine neće moći više kontrolirati federalni Dom naroda, bošnjačke stranke smatraju kako se trebaju redefinirati ovlasti i nadležnosti tog Doma i to po uzoru na Vijeće naroda u RS-u, što podrazumijeva značajno umanjenje ovlasti i nadležnosti.

Međutim, federalni Dom naroda nije dom županija niti županijskih skupština, nego Dom konstitutivnih naroda, kako je to presudio i Ustavni sud BiH. Po odredbama Izbornog zakona koje su poništene bilo je moguće da jednom narodu drugi narod bira predstavnike i tako se izigra i derogira legitimno političko predstavljanje utemeljeno na demokratskom izboru tih izaslanika u Domu naroda FBiH.

Federalni Dom naroda je gornji dom Parlamenta FBiH i svojevrsni je branik interesa konstitutivnih naroda. U izvornom Daytonskom sporazum definiran je kao ustavna kategorija, a od 2002. derogiran je nametanjem tzv. Petritschevih amandmana koji nikada nisu prošli parlamentarnu proceduru, nego su isključivo nametnuti kroz odluke visokog predstavnika za BiH (OHR). Prije Petritschevih intervencija na Ustav FBiH federalni Dom naroda brojao je 80 izaslanika.

Hrvati i Bošnjaci imali su po 30 izaslanika kako bi postojao paritet među tim narodima i taj je broj bio „fiksiran”, a Srbi i Ostali imali su ukupno 20. Intervencijom međunarodne zajednice, odnosno, visokog predstavnika Petritscha, derogiran je Ustav FBiH 2002. i poništen je paritet u federalnom Domu naroda, pa je tako broj izaslanika u klubovima Hrvata i Bošnjaka smanjen na po 17 izaslanika, a uveden je i Klub Srba s također 17, te Klub Ostalih sa 7 izaslanika. 2000. je Ustavni sud BiH po apelaciji Alije Izetbegovića donio odluku prema kojoj su svi konstitutivni narodi konstitutivni na cijelom teritoriju BiH, odnosno, u njena oba entiteta – FBiH i Republici Srpskoj.

Intervencionizam međunarodne zajednice na Ustav FBiH i ukidanje pariteta u federalnom Domu naroda omogućili su da bošnjačke stranke iz većinski bošnjačkih županija godinama delegiraju u federalni Dom naroda Hrvate, ali i većinu Srba i Ostalih, izabrane bošnjačkim glasovima. Tako su kontinuirano rušili načelo legitimnog predstavljanja, što je na koncu potvrdio i Ustavni sud BiH u predmetu „Ljubić“. Također, kandidati se u SIP-ovim obrascima pred Opće izbore u BiH izjašnjavaju o svojoj nacionalnosti, pa su se tako brojni Bošnjaci, za potrebe popune Doma naroda, a prvenstveno hrvatskih mjesta u tom Domu, izjasnili kao Hrvati.

Bošnjačke stranke ne pristaju na izmjene Izbornog zakona BiH u skladu s presudom „Ljubić“ budući da bi na taj način izgubile političku kontrolu federalnog Doma naroda.

Bošnjačke stranke kontroliraju 37 od ukupno 58 izaslanika u federalnom Domu naroda, preciznije:

6 od 17 izaslanika u Klubu Hrvata

14 od 17 izaslanika u Klubu Bošnjaka

12 od 17 izaslanika u Klubu Srba

5 od 7 izaslanika u Klubu Ostalih

U ovom trenutku, ukoliko bi imale 6 izaslanika u Klubu Hrvata izabranih iz županija s većinskim bošnjačkim stanovništvom i izabranih bošnjačkim glasovima, mogle bi, voljom 1/3 Kluba Hrvata i većinom na razini cijeloga Doma, imenovati Vladu FBiH, te Predsjednika i potpredsjednike FBiH. Da takve intencije postoje i sada jasno je kada uzmemo u obzir činjenicu da se za potrebe Općih izbora 2018. godine čak 9 osoba u Skupštini Zeničko-dobojske županije izjasnilo kao Hrvati. Također, inzistiranjem na primjeni Popisa iz 1991. godine pri određivanju broja izaslanika svakoga naroda u federalnom Domu naroda, otvara se mogućnost da se preglasavanje Hrvata smatra legitimnim, odnosno, da se nelegitimnim „predstavnicima“ Hrvata tako da legitimitet.

Zbog toga i postoji toliki otpor prema Popisu iz 2013. kada je u pitanju federalni Dom naroda.

Međutim, Popis stanovništva iz 2013. godine bošnjačkim strankama odgovara kada su u pitanju Zastupnički dom Parlamenta FBiH, Zastupnički dom Parlamentarne skupština BiH i Predsjedništvo BiH. Unatoč činjenici kako je Ustavni sud BiH u predmetu Ljubić presudio kako je nužno osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda na svim administrativno-političkim razinama vlasti u BiH, Popis iz 2013. prema kojem je Bošnjaka 51 %, a onih koji su se izjasnili kao građani tek 1, 5 %, omogućio bi de facto bošnjačku BiH ako bi postojali samo zastupnički domovi. Zanemaruje se, međutim, činjenica da je i Predsjedništvo BiH, uz domove naroda, tijelo vlasti, odnosno „administrativno-politička razina“, namijenjeno legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda.

Popis stanovništva 2013. godine pokazao je ustvari koliko u BiH živi „građana” prema kojima bošnjačka politika navodno želi skrojiti novi Ustav BiH – njih svega oko 1,5%.

Građana koji u prvom redu žele biti politički identificirani kao pripadnici jednog od tri ustavom navedena konstitutivna naroda ima 97%, a svih Ostalih ima 3%. U tih 3% spadaju i „Sejdić-Finci”, naime pripadnici nacionalnih manjina i oni koji svoj nacionalni identitet ne vežu niti uz jedan od konstitutivnih naroda, niti uz neku od postojećih nacionalnih manjina u BiH. Dakle, „građana” koji svoj kolektivni identitet primarno vežu uz svoju građansku pripadnost državi, a koji sebe nazivaju Bosancima, odnosno, Bosancima i Hercegovcima, ima oko 1,5%. Uzmemo li u obzir navedene činjenice, jasno je zbog čega Bošnjaci, kojih u BiH ima 50,47% žele Ustav BiH skrojiti po modelu 1,5% građana. Zbog toga što bi 50,47% Bošnjaka po građanskom modelu Alije Izetbegovića „jedan čovjek – jedan glas“ imalo mogućnost ostvariti 100% vlasti na razini države.

Sve to demonstrirao je i prijedlog bošnjačkih stranaka, SDP-a, DF-a i Naše stranke, koje su u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH usvojile Zakon o izbornim jedinicama i broju mandata u Parlamentu FBiH.

U prvom dijelu tog zakona koji se odnosi na izborne jedinice predlažu primjenu Popisa iz 1991. godine glede izbora izaslanika u federalni Dom naroda, a u drugom dijelu tog zakona, koji se odnosi na Zastupnički dom, primjenu Popisa iz 2013. godine. Osim tih radikalnih nedosljednosti, jasan je bio i pokušaj entitetskog udara na državu. Bošnjačke su stranke, SDP, SBB, DF i Naša stranka, uz prešutni blagoslov međunarodne zajednice i potporu najveće bošnjačke stranke SDA, pokušale izvesti entitetski udar Federacije BiH na državu BiH.

Lažno predstavljajući „svebošnjački zakon” kao onaj koji rješava presudu Ljubić i otklanja mogućnost ustavne krize i blokade Federacije BiH koja bi uslijedila nakon izbora, ponovno su, prekršile Ustav BiH i stavile federalni Dom naroda iznad Parlamentarne skupštine, koja je jedino tijelo u BiH koje može i ima nadležnost mijenjati Izborni zakon BiH. Jednostavno, ne postoji entitetski izborni zakon koji bi mogao proturječiti državnom – Izbornom zakonu BiH. Svebošnjački entitetski udar na BiH i njene institucije ljetos je zaustavljen u federalnom Domu narodu, no tek se sada, dva mjeseca nakon izbora, kada iste stranke i njihovi saveznici pozivaju da Središnje izborno povjerenstvo, kao tehničko tijelo odredi taj broj, vidi zbog čega su pokušali izvesti taj udar.

Umjesto da se ustavna kriza u Federaciji BiH glede Doma naroda riješi implementacijom presude „Ljubić“ i izmjenama Izbornog zakona BiH u skladu s njome u Parlamentu BiH, bošnjačke stranke inzistiraju da Središnje izborno povjerenstvo, kao tehničko tijelo zaduženo za provedbu izbornog procesa, Pravilnikom utvrdi broj izaslanika i to u skladu s Popisom iz 1991. Posve je jasno, barem bi trebalo biti, da ne može Pravilnik neke tehničke institucije biti iznad zakona BiH, a još manje biti iznad njenog Ustava.

Apelacija Krišto: Odredbe istovjetne onim koje je Ustavni sud BiH proglasio diskriminatornim i nevažećim

Borjana Krišto podnijela je za zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Ustava FBiH Ustavnom sudu BiH u siječnju 2018. godine. Naime, Krišto pred Ustavnim sudom BiH osporava odredbu Ustava FBiH koja glasi: „U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“.

Podsjetimo, iz Izbornog zakona BiH je kao neustavna izbrisana u presudi „Ljubić“ odredba po kojoj se „svakom konstitutivnom narodu daje jedno mjesto u kantonu”. Primjerice, ako se u Skupštinu Zapadno-hercegovačke županije izabere Srbin on bi prema poništenim i neustavnim odredbama Izbornog zakona BiH automatski bio delegiran u Klub srpskog naroda u federalnom Domu naroda. Jednako tako, sukladno odredbi Ustava FBiH prema kojoj u Dom naroda ide najmanje jedan Srbin (…) iz svakog kantona koji ima najmanje jednog takvog zastupnika u Skupštini, taj bi izaslanik također bio delegiran u Klub Srba u federalnom Domu naroda. Budući da su takve mogućnosti otklonjene presudom „Ljubić“, ostaje vidjeti hoće li Ustavni sud BiH odredbu Ustava FBiH koja ima suštinski istovjetno značenje kao i poništene odredbe Izbornog zakona BiH, također potvrditi kao neustavnu. Norma koja je u Izbornom zakonu BiH proglašena neustavnom, po svojoj bi logici, trebala biti poništena u Ustavu FBiH, jer obje daju jednak ishod.

Bošnjačke stranke i entitetski sepratizam

Svi su opisani postupci unitarističkih snaga radikalno protuustavni i protudržavni, obzirom da narušavaju natkrovljujuće načelo Ustava BiH, načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda, te da to čine s izrazito separatističkih pozicija, istovremeno se zaklinjući u državno jedinstvo BiH. U tomu imaju potporu i pojedinih međunarodnih aktera, uključujući i one izravno zadužene za kontrolu poštivanja Ustava BiH. Pored takvih čuvara Ustava, ovoj zemlji nisu potrebni njegovi neprijatelji.

Dnevnik.ba