Valerija Bago: Puno sanjati i puno raditi… To je ono što stvara umjetnička djela

Valerija Bago jedna je od sedamnaest najboljih studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru koji su u akademskoj 2020./2021. godini primili Dekanovu nagradu i Pohvalnicu za izvannastavne aktivnosti i promicanje ugleda Fakulteta.

Osim što je bila vrijedan student hrvatskoga jezika i književnosti i novinarstva, Valerija ima i jaku umjetničku stranu koja se pokazala predstavom na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Ljubitelji kazališta njezinu predstavu „Samo me čekaj dugo“ primili su s oduševljenjem i toplim pohvalama. Valerija se također bavi poezijom, pisanjem, slikarstvom i fotografiranjem.

Razgovarali: Fran Matija Zlomislić i Gabriela Merdžan, studenti druge godine Odnosa s javnošću FF SUM

Dobitnica ste Dekanove pohvalnice za izvannastavne aktivnosti i promicanje ugleda fakulteta. Što za Vas znače ove nagrade?

Nagrade su uvijek lijep poticaj i znak da netko prati Vaš rad. Često me okolnosti dovedu do toga da nagradama ne pridajem prevelik značaj. Na kraju krajeva, broj nagrada ne mora nužno govoriti o kvaliteti nečijega rada. Euripid kao jedan od najvećih tragičara imao je najmanji broj nagrada, a danas je možda i najviše cijenjen od velike trojice.

Kao dvopredmetna studentica hrvatskoga jezika i književnosti i novinarstva bili ste dosta aktivni i na poljima glume, poezije, pisanja kazališnih komada , fotografiranja. Kako uspijevate ostati dosljedni svemu što činite?

Mislim da ljubav prema stvarima koje činite daje rezultate. Talent je kao stablo koje njegujete i onda s njega ubirete plodove. Nije bitno imate li samo jedno stablo ili cijeli voćnjak, bitno je kako njegujete ono što imate. Posvećenost svakome od njih u danome trenutku daje najbolje rezultate i najslađe plodove.

Mnogo činite na području umjetnosti. Što umjetnost čini za Vas?

Umjetnost je za mene nešto što hrani dušu, no nažalost premalo cijenjena na našim područjima da bi hranila i tijelo. Moram se našaliti, mada je nezahvalno govoriti o umjetnosti kao takvoj. “Umjetnost radi umjetnosti” misao je kojom bi se trebao voditi svatko tko stvara na tome području. Ona će hraniti sve one koji nose umjetnost u sebi kao i sve one kojima se prezentira i koji je žele shvatiti kao najljepšu poslasticu na svijetu.

U kojoj od umjetnosti se najviše pronalazite i zašto?

Kazalište je ono što me najviše usrećuje. Tu pronalazim sve svoje izazove i svaki svoj mir. Sve ono što je loše i sve ono što je dobro u životu, stavljam u emociju koju ću predočiti publici, bilo kroz kazališni tekst ili glumu.

Što Vas je motiviralo pri smišljanju i pisanju predstave „Samo me čekaj dugo“?

Ono što me motiviralo za pisanje predstave “Samo me čekaj dugo” je mala zainteresiranost ljudi za poeziju. Željela sam im predočiti sve ono što ja vidim kroz čitanje samo jedne pjesme i to one meni najdraže “Čekaj me i ja ću sigurno doći”. Stoga sam ovu pjesmu koristila kao glavni motiv svega onoga što je dovelo do drugih pjesama, dijaloga i pokreta u predstavi jer to je sve ono što se događa u mojoj glavi dok čitam meni drage stihove.

Kako ste zadovoljni odazivom na premijeru predstave?

Zadovoljna sam i prvom i drugom izvedbom, a zadovoljna sam i reakcijama publike jer uspjeh je izazvati bilo kakvu reakciju u vremenu kada imamo podražaje sa svih strana. Teško je donijeti nešto novo na scenu, sve je već viđeno i proživljeno, ali napraviti neki novi spoj u svemu viđenome za mene je zaista ogroman uspjeh.

Koja je poruka skrivena u vašoj predstavi?

Smatram da ima mnogo skrivenih poruka i da će svatko pronaći onu po svome ukusu i proživljenome iskustvu. Ona koja je meni najsnažnija krije se u povjerenju koje mora ostati čvrsto i onda kada više ne možemo razumom razabrati što je povjerenje i s kim smo ga gradili.

Planirate li u budućnosti raditi još predstava i pod kojom tematikom?

Puno je planova, ali ne volim govoriti unaprijed. Zato samo mogu reći da ću nastaviti predano raditi u svim područjima koja me čine sretnijom osobom.

Koji biste savjet dali mladim studenticama i umjetnicima?

Željela bih da se svi prepuste svojim stvaralačkim sposobnostima jer toliko je mladih osoba koje se ne usude pokazati svoje talente. Ne vrijedi ništa stablo koje ćete staviti pod stakleno zvono. Ako nećete pustiti nikoga pa ni sebe da uživate u plodovima koje bi to stablo davalo, možete ga odmah posjeći. Puno sanjati i puno raditi… to je ono što stvara umjetnička djela.

Sumsova. ba