Nevina dječica
28. prosinca Crkva slavi spomendan Nevine dječice, odnosno prisjeća se sve one nevine dječice do dvije godine starosti koju je dao poubijati židovski kralj Herod, htijući se na takav način riješiti novog Kralja – Isusa.
„Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: „Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.“ (Mt 2,16–18).
Liturgijska slavlja poslije Božića puna su ljepote i znakovitosti, bremenita porukama vjere. Poslije mučeništva, zatim smrti ljubljenog učenika, božićno vrijeme nas uvodi i u razmatranja o pokolju nevine dječice kojega je naredio Herod. Moćni kralj u strahu za vlast oštricu svoga mača okreće na one najmanje i najnevinije u njegovu kraljevstvu, malenu i nevinu dječicu. Kakav paradoks – on, koji je pod sobom imao kraljevstvo osjeća se ugrožen od najmanjih u njemu. Bog, čiju rođenost u Betlehemu Herodu naviještaju magi, postaje takva prijetnja kralju, da se ne libi zbog toga okrvaviti svoje ruke krvlju nevinih. Koliki i danas, nose krv nevinih na svojim rukama. Možda mogu ubiti savjest u sebi, ali Boga ne mogu – baš kao što to nije mogao ni Herod.
vjera i djela
