BRANITELJI OBOLJELI OD PTSP-A: Reagiranje na izjave Peđe Kojović
Mi, hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a, smo ovaj tjedan bili u posjetu našim suborcima u Savskoj 66 u Zagrebu želeći dati potporu Đuri Glogoškom i 100% HRVI Domovinskog rata u njihovim legitimnim i nadasve ispravnim zahtjevima za zaštitu digniteta Domovinskog rata i zaštitu prava branitelja i članova njihovih obitelji.
Ono što nas je iznenadilo kada smo se vratili u Herceg-Bosnu bila je izjava nekakvog Srbina iz Sarajeva, po zanimanju novinara, zastupnika u Kantonu Sarajevo i Klubu srpskog naroda Doma naroda Parlamentarne skupštine FBiH, izabranog ispred Naše stranke, imenom i prezimenom Predrag – Peđa Kojović. Naime, na sjednici u Sarajevu Kojović je pozvao ostale kolege Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da ne odobre listu na kojoj je za novog predsjednika FBiH kandidiran Marinko Čavara, Hrvat po nacionalnosti i stranački kadar Hrvatske demokratske zajednice BiH. Kojović je kao razlog naveo to što je Čavara bio jedan od dužnosnika koji su svečano dočekali Darija Kordića po povratku iz zatvora, kojeg je Haaški tribunal osudio na 25 godina zbog zločina počinjenih u ratu.
Kojović je naveo i kako su sadašnja predsjedavajuća Doma naroda Lidija Bradara, te lider HDZ-a BiH, Dragan Čović, također bili među dužnosnicima koji su svečano dočekali Kordića iako je on osuđen za zločine među kojima je masakr nad civilima u selu Ahmići.
Nije nam namjera zastupati hrvatske dužnosnike koje je u svojoj izjavi prozvao Peđa Kojović, oni to mogu i sami ako hoće, nego nam je zasmetalo ono što je izrečeno o našem uzniku, Dariju Kordiću.
Peđa Kojović je novinar i vrlo dobro zna što to znači „ratna propaganda“ i konspirativna politika, vrlo dobro zna kako je Haaški sud politički sud i vrlo dobro zna kako je današnji neravnopravni položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini proizašao upravo iz ratne propagande i konspirativne politike koju je vršilo političko Sarajevo protiv dužnosnika Herceg-Bosne, želeći kroz izmišljeni i montirani udruženi zločinački pothvat dekonstituirati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, što im je djelomično i uspjelo upravo zahvaljujući političkom karakteru Haaškog suda i medijima koji su bili u funkciji velikobošnjačke politike.
Peđa Kojović kao iskusan novinar je u funkciji antihrvatskih stranih interesa koji su i osnovali Našu stranku.
Danis Tanović i Peđa Kojović su još jedan promašen projekt koji su nam pokušali ugurati strani obavještajci i stoga nas nije nimalo začudilo da upravo Srbin Kojović glasno progovara protiv hrvatskog heroja i uznika Darija Kordića, pokraj Bakira Izetbegovića (SDA BiH), Željka Komšića (DF), Harisa Silajdžića (Stranka za BiH) ili Zlatka Lagumdžije (SDP BiH) koji su sebi izgradili političke i financijske imperije busajući se u prsa bosanskim patriotizmom i antihrvatskom politikom.
Mi hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a Peđi Kojoviću savjetujemo da napusti Našu stranku (jer za njega tu ne vidimo neke velike nafake niti salameta niti pilava, a ni nekog čara), te da svoj daljnji politički angažman nastavi u Srpskoj naprednoj stranci. Stvari su vrlo jednostavne, sve što je potrebno jest da na sebe umjesto vučje navuče janjeću kožu poput Nikolića i Vučića i hoda okolo kao mirotvorac okrenut prosperitetu, ekonomiji i euroatlantskim integracijama, stavljajući svima do znanja kako su srpski političari danas okrenuti ekonomiji, toleranciji, jednakopravnosti, euroatlantskim integracijama, te kako se uopće ne sjećaju tko je osmislio agresiju, tko je izvršio napad na civilno stanovništvo u Ravnom, tko je bio naoružan do zuba i koliko su milijuna granata ispalili po civilnim ciljevima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kako su izgledale zapadne granice Velike Srbije, kako je Sarajevo drugi po veličini srpski grad, kako je Bosna i Hercegovina oduvijek bila srpska. Sve će oni to zaboraviti samo nikada neće zaboraviti kako su upravo HVO i čelnici Herceg-Bosne zaustavili agresiju, obranili veliki dio Bosne i Hercegovine, humanitarno i vojno pomagali bošnjački narod kojem je prijetio genocid, što je u konačnici trajno ugasilo san o Velikoj Srbiji, i to je ono što nam Peđa Kojović nikada neće oprostiti. Ispada kako su mu Hrvati krivi što Sarajevo nije srpski grad, što mu Bošnjaci biraju srpske predstavnike, što u Sarajevu nema srpske dominacije u jeziku i kulturi, što nema više Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića, što je ulica Vase Miskina nazvana Ferhadijom (po glasovitoj džamiji u Banjaluci koju je srušila srpska vojska), što Gavrilo Princip više nije heroj nego terorist, a koliko je nama poznato, i Nele Karajlić je napisao knjigu „Fajrunt u Sarajevu“ aludirajući na Srbe koji su prije rata živjeli u Sarajevu.
Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a
KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB