Select Page

NIKOLA VRANJKOVIĆ: Vrijeme kameleona

NIKOLA VRANJKOVIĆ: Vrijeme kameleona

Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.

Ivo Andrić

Vrijeme nepregledno teče i ponire u sanjivu dolinu ovozemaljskog života. Koliko se toga može promijeniti u jednom kratkom vremenskog razdoblju, sam čovjek nije ni svjestan. Pogotovo u stoljeću u kojem tehnologija i materijalizam žustro napadaju i ono malo duše što je ostalo u društvu.

Srušeno je pola Sirije, tisuće izbjeglica prešlo je preko Europe, propala je jedna vlast na parlamentarnoj razini u Hrvatskoj, a dogovorena druga, općinski izbori u BiH prošli su zanimljivije nego novi nastavak serije Krv nije voda, a ovdašnje prostore napustilo je nekoliko zanimljivih osoba. I nekoliko tisuća mladih ljudi. Sve se to dogodilo u zadnjih pola godine.

Šutio sam iz dva razloga; prvi je taj da mi je ‘krepo’ laptop, a drugi je taj da je ovaj svijet otišao u nekom jako čudnom pravcu, i nisam znao kako bi ga uopće pogledao, a kamoli pisao nešto o njemu. Laptop sam popravio, a neke odgovore donekle pronašao.

Što se tiče političke scene, u mom pogledu ništa se nije promjenilo. I dalje imam tek pojedince s kojima mogu razgovarati, a u općenitom pogledu debelo cenzuriram sve političke emisije i programe. Na narodnom hrvatskom ova definicija bi zvučala – prebacim kanal. Ne mogu više slušati riječi kojima ne znam značenje, ne mogu pratiti ministre koji se mijenjaju k’o prognoza za listopad, niti pratiti stranke koje se nazivaju strankama.

U mojoj voljenoj (napomena; i mojoj i voljenoj je nešto između istine i ironije, gledano politički) BiH ništa novo. Čorba koja se kuha od daytonskih podruma 1995. je uzavrela, i polako kipi izvan lonca. Ništa novo, s obzirom da su svi svjesni da je privremenom riješenju došao kraj, i kad tad će doći do, ili novog oružanog sukoba (ne daj Bože nikome, dosta je krvi i mrtvih) ili nove raspodjele. Rekao je Ajdemi Popuši u emisiji Kursadžije – vaj,vaj,vaj, državu mi daj. Kako će se podijeliti tri posvađana brata iste zemlje, ali raznih korijena, pitanje je sad.

U Hrvatskoj ništa novo. Svi puti se rade preko nekih mostova. Prvi je pao poput onoga na Neretvi, očekivano, a ovaj drugi pokazuje neke dobre stvari. No, poznavajuć prošlost, neka malo. Razbistriri će se mutne vode, pa ćemo vidjeti tko, što i kako. Ali pojavili su se neki fini likovi, koji se čine puno bolji nego ove lutke. Ili si igrač ili igračka. Nema između.

A ratovi uzimaju svoj danak; moji vršnjaci svakodnevno ginu na ulicama Alepa. Ali dok nam nije pred očima, imamo mi važnijih stvari od toga. Recimo, tko je bio s kim na kavi i da li se rastaju Brad i Angelina.

Čitao sam Andrića zadnjih mjeseci. Otud i naziv – vrijeme kameleona. Najveći kameleon je vaš, naš, njihov, moj Ivan zvano Ivo. Kameleoni su svaki dan oko nas i mijenjaju boje kako im je volja. I smiju nam se u lice.

A moje Posušje i dalje stoji ispod Radovanja. Tužno, raseljeno, usamljeno, ali opet ponosno i časno. Ni Zagreb nije nešto bolji; i on mi se čini nekako drugačiji ove jeseni. Kuda ide ovaj svijet, nemam ali ono blage veze. Ali neka nama nas, normalno-ludih koji se svaki dan srećemo, a da se ne poznajemo.

Puno je pitanja, a malo odgovora. A kameleoni iskaču oko nas, prikriveni maskom kojom želimo vidjeti. A svijet ide u jako krivudavu cestu, i bojim se da se ne prevrne. Jer od prvog do zadnjeg, svi ćemo popadati ako se prevrne autobus zvani život.

Posušje.net/Nikola Vranjković

OGLASI

Dan otvorenih vrata Frame

U subotu 8. lipnja 2024., u vremenu od 16.00 do 19.00 sati u vjeronaučnom centru, naša frama...

Loading