Select Page

SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE STEĆAKA NA PODRUČJU BLIDINJA KAO ARHEOLOŠKO-TURISTIČKA ATRAKCIJA

SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE STEĆAKA NA PODRUČJU BLIDINJA KAO ARHEOLOŠKO-TURISTIČKA ATRAKCIJA

Prostor Blidinja već je duže vrijeme međunarodno poznata turistička atrakcija, najviše zbog svojih prirodnih bogatstava, kao i zbog svake godine sve bogatije turističke ponude. Crkva Sv. Ilije, skijalište, bogata gastro ponuda, biciklizam, mnogobrojne manifestacije u svim godišnjim dobima su iznimno privlačne turistima različitih interesa. Najmanje razvijena i promovirana turistička ponuda ovog kraja je svakako potencijal arheoloških lokaliteta u prvom planu, srednjovjekovnih nekropola. Blidinje ima šest nekropola stećaka koje spadaju među najljepše primjere ovih srednjovjekovnih bisera karakterističnih upravo za Bosnu i Hercegovinu, iako ih nalazimo i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Mnoge države su primjeri arheološko-turističkih atrakcija u kojima se primjećuje obostrana korist.

Visok stupanj promocije arheoloških lokaliteta koji daju uvid u povijest nekog kraja svakako poboljšavaju kvalitetu razvoja turizma određenog kraja, u ovom slučaju samo dodatno obogaćuju ili još bolje upotpunjuju. Zaštita i održavanje arheoloških lokaliteta pogotovo ovakvih zaštićenih krajeva kao što je park prirode Blidinje, izdižu turizam na viši rang kvalitete i ponude, ne samo lokalno, regionalno, već i šire, a sami povijesni biseri ovoga kraja zaslužuju veću brigu, kao i priliku da se istraže kako bi se dobila još bolja slika i uvid u tajne života naroda koji je stoljećima prije živio na ovim prostorima. Srednjovjekovne nekropole pogotovo s područja Blidinja nisu istražene, a uzevši u obzir iznimno značenje ovih kulturnih spomenika za našu državu i šire te uključujući suradnju stručnjaka raznih profila od arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, geografa, ali svakako i s druge strane stručnjaka za turizam i turističke djelatnosti, ovdje bi se radilo o megaproejktu kojim bi se uložilo u budućnost. Međusobna suradnja bi donijela puno više profita, ne samo financijskog već i buđenja kulturne svijesti kod lokalnog naroda, a svjetsku populaciju bi podsjetilo s kakvim kulturnim blagom Bosna i Hercegovina raspolaže.

Prvi znanstvenik koji se bavio proučavanjem stećaka bio je Ćiro Truhelka (1865.- 1942.). Daleke 1950. godine u Parizu je održana Izložba srednjovjekovne umjetnosti jugoslavenskih naroda koja je itekako imala veliki uspjeh ne samo kod svjetskih znanstvenika već i šire populacije. Od 1945. započinje organizirano proučavanje stećaka, a u razdoblju od 1952. do 1954. izvršen je prvi opći popis stećaka. Kao što se iz navedenog može vidjeti stećci se počinju proučavati poprilično kasno, no njihovo značenje za svjetsku baštinu prepoznao je i UNESCO, te su stećci nominirani za upis u svjetsku baštinu. Uz promociju turističkog potencijala arheoloških lokaliteta područja Blidinja, u prvom redu srednjovjekovnih nekropola stećaka, došlo bi se do boljih istraživanja samih lokaliteta, čime bi Blidinje dobilo još jednu prepoznatljivu atrakciju. Nedovoljno istraženo, promovirano, iskorišteno kulturno blago koje posjeduje ovaj kraj čini štetu ne samo turizmu, jer što je jedan kraj bez svoje povijesti, a s druge strane kulturna blaga ove države propadaju, od atmosferilija, zuba vremena, vegetacije…

Prostorno-povijesni okvir

Područje Blidinja je zapravo kraška visoravan koja se prostire u smjeru sjeveroistok-jugozapad između Čvrsnice i Vran-planine. Sa sjeveroistočne strane visoravan započinje sa Velikim ili Sovićkim vratima, a na jugozapadu Blidinje se prostire na jednoj strani preko Poljane, do prostora Gornjih i Donjih Bara, iza grebena Čvrsnice i na drugu stranu na područje Svinjače. Blidinjsko jezero se nalazi na visini od 1150 m nadmorske visine. Blidinjska visoravan je duga oko 20 km, a široka oko 4 km u najvećem dijelu. Stanovništvo se na ovim prostorima u prošlosti najviše bavilo stočarstvom i to većinom u ljetnom periodu. Na ovom prostoru evidentirano je šest srednjovjekovnih nekropola stećaka s 314 stećaka od kojih je oko 25 % ukrašeno, a to su Risovac, Ponor, Dugo Polje, Donje Bare, Jezero i Barzonja.

Bešlagić je objavio prvu monografiju o stećcima na Blidinju, 1959., koju je objavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Unatoč tome što nije istražio nijednu od ovih nekropola, podatke koje je pružio smatramo danas od iznimne vrijednosti, pogotovo jer su vremenom neki stećci utonuli u zemlju, oštećeni, ili su njihovi bogati ukrasi nestali zbog nedovoljne zaštite. Osim ostataka prapovijesnog naselja na Barzonji, na prostoru Blidinja pronađene su 2 prapovijesne gradine na lokalitetima Podjelinak i Sesaruša te tri kamene gomile pored glavnog puta: Zmijska gomila, druga u Risovcu i treća kod obližnjeg sela Orašca.

U srednjem vijeku Blidinjski kraj je od 1325. bio u sklopu Bosne, kojom su u to vrijeme vladali Kotromanići, nakon čega od 1357. spadaju pod vlast ugarskog kralja Ljudevita, kao miraz žene Jelisavete (kćer Stjepana Kotromanića). Tada kao ban vlada Tvrtko I. Kotromanić. Nakon Tvrtka Humom vlada Sandalj Hranić do 1435., kojeg nasljeđuje Stjepan Vukčić Kosača. Bešlagić je u srednjovjekovnim izvorima pronašao ime Mastana Bubanjića, čije se ime veže za Masnu Luku, za koju smatra da se prvotno zvala Mastanova Luka. Luka je izraz koji se upotrebljavao za zemlju koja je bila bogata livadom, vodom, šumom, kao i obradivom zemljom, a sam položaj Masne Luke između Čvrsnice i Vrana je svakako imao sve navedene odlike. Blidinje su u srednjem vijeku bile dio župe Drežnice, gdje je pronađen natpis u živoj stijeni iz XIV. stoljeća, pisan starom bosanskom ćirilicom u kojemu se spominje ime vojvode Mastana. U dvjema Tvrtkovim poveljama se također ime Mastana navodi kao svjedok, 1354. i 1355. g. Još jedan dokaz za Mastana kao uglednu osobu iz ovog vremena nalazi se na fresci u staroj pravoslavnoj crkvi u Dobrunu kod Višegrada u portretu koji se odnosi na protovesijara (titula današnjeg ministra financija) na dvoru kralja Tvrtka I. Ime je oštećeno no Đ. Mazalić je ovo ime pročitao kao Mastan, čemu se priklonio i Bešlagić. Mastan i njegovi nasljednici su bili ugledni plemići ovog vremena. Na osnovi Mastanovog natpisa iz Drežnice, imajući u vidu da su Blidinje u ovo vrijeme pripadale župi Drežnica, Bešlagić datira i stećke s Blidinja u drugu polovicu XIV. stoljeća, a neke u XV. stoljeće.

Karakteristike nekropola s Blidinja

Stećci s Blidinja su se klesali u obližnjim kamenolomima na području Muharnice, Vrana i Čvrsnice. Materijal je krečnjak svijetlosive boje, iako kvaliteta nije ujednačena zbog čega je tijekom vremena došlo do pucanja stećaka. Neki stećci su se obrađivali u kamenolomima, dok su drugi na samim nekropolama. Stećci su se prevozili na saonicama, valjcima, a za veće stećke se koristilo više pari volova, jer teret od nekoliko tona nije bilo tako lako dovesti do odredišta, nekropole. Kamen se uvijek tražio u neposrednoj blizini nekropola, koliko je to bilo moguće. Kao pribor za klesanje i obradu stećaka su služili željezni klinovi i poluge, za obradu hrapavih površina čekić sa špicom i ručna špica, a kod finije obrade zubača i nazubljeni čekić.4 Ukrasi su najviše plastični, dok su npr. bordure (okviri) urezani ili udubljeni. Ukrasi su se izrađivali pomoći čeličnih dlijeta, ravna, zupčasta, okruglasta, točkasta itd.5 Sve nekropole na području Blidinja su smještene uz prometnice. Ukrasi na stećcima se mogu podijeliti na dekoracije, simbole i figuralne predstave. Nekropole s Blidinja spadaju među najljepše i najbogatije ukrasima na području šire regije. Za svaku od šest nekropola ćemo dati najosnovnije podatke počevši od smještaja, broja stećaka, oblika, i na kraju najzanimljivijih prizora koje ima određena nekropola.

Risovac

Nekropola na Risovcu je smještena na sjeveroistočnom dijelu Blididnja, u blizini zaseoka Lokve uz put, gdje se nalaze 41 stećak. Dio stećaka se nalazi na razrušenom kamenom tumulusu, čiji je promjer oko 16 metara. Dimenzije nekropole su 21m x 17m. U blizini ove nekropole pronađeni su još jedan sanduk i 2 ploče. Orijentirani su sjeverozapad-jugoistok. Od oblika stećaka tu se nalazi 10 ploča, 20 sanduka, 7 visokih sanduka, 3 sljemenjaka s postoljem, te 1 sljemenjak bez postolja. Od ukrasa su zastupljene bordure, od listova, cik-cak linija, koje čine okvire ukrašenih stranica stećaka, stilizirani motivi križa kao što su motiv križa kojeg Bešlagić opisuje kao križ „tref“ oblika, tu su i prikazi križa čiji krajevi završavaju u obliku sidra, primjer gdje se uspravni kraci završavaju u obliku jabuke,zatim motivi rozete, polumjeseci, kružni tordirani vijenac, figuralni prikazi 3 scene lov na jelena, 2 scene lova na vepra, jedna scena turnira i jedna scena kola.Ukrašeno je sveukupno 14 stećaka.

Nekropola Ponor

Pokraj Zmijske gomile nalazi se Brčanj, čiji jedan dio natapa mala ponornica. Ispod strmog završetka brda (područje Hrbina) blizu puta nalazi se nekropola Ponor na kojoj je 21 stećak. Ova nekropola se nalazi uz glavni put koji spaja župe Ramu i Rakitno, koje su inače bogate arheološkim lokalitetima od prapovijesti, antike do srednjeg vijeka. Stećci na Ponoru su orijentirani zapad-istok te poredani okomito na taj smjer u redove. Većinom su zastupljeni oblici sanduka (14), ostalo su ploče (7). Sjeverno od Zmijske gomile nekih 600m nalazi se kamenolom za vađenje stećaka, nekoliko nezavršenih te jedan na kojemu se nalazi prikaz konja. Samo jedan primjer na nekropoli Ponor je ukrašen nekom vrstom stepenica na zapadnoj čeonoj strani, dok je s južne plastični prikaz čovjeka koji u jednoj ruci drži koplje, a u drugoj predmet u obliku šesterokrake zvijezde. Na vrhu koplja se nalazi još jedan nepoznati predmet te polumjesec.

Nekropola Dugo polje

Ova nekropola predstavlja ujedno i najveću nekropolu na Blidinju, no i u široj regiji predstavlja jednu od većih nekropola od 150 stećaka. Smještena je uz put koji vodi od Blidinjskog jezera prema Vratima i Sovićima. Nekoliko stećaka je uzidano u primitivno izgrađenu kapelicu koju su seljani izgradili na samoj nekropoli. Zapadno od nekropole je Vran planina, a južno Čvrsnica. Nekropola ima dimenzije od oko 90m x 36m. Od oblika stećaka tu su 72 ploče, 59 sanduka, 14 velikih sanduka, 4 sljemenjaka s podnožjem i jedan bez podnožja, a njih 32 su ukrašena iznimno bogatim ukrasima. Od ukrasa se mogu izdvojiti rozete kao najčešći motiv, križevi (stilizirani, krakovi koji završavaju u obliku strelica, u obliku sidra ili pak kao ljiljan s trolistovima) polumjeseci, bordure (spirale, cik-cak s trolistima), kružni vijenci, tordirano uže, na 3 mjesta štit s mačem, 1 prikaz mača, na 2 prikaza su heraldički znakovi rozete ili dijagonalne pruge s biljnim ukrasima (u obliku ljiljana), motiv strelice, polumjesec, jabuka. Od figuralnih scena tu je 5 scena lova, 2 turnira, 2 kola, i jedan prikaz 3 figure koje izlaze iz kule. Na dva spomenika su prikazi srne i konja, a na jednom spomeniku je prikaz ljudske ruke. Tri prikaza koji se ističu na ovoj nekropoli svakako imaju simboličan karakter, prikaz 5 muških figura s koso podignutim rukama (spomenik 137), prikaz tri figure s rukama na prsima (134) i na kraju prikaz fantastične životinje sa zmijom (123). Spomenik 123 predstavlja ujedno i najbogatije ukrašen, prikazima lova, kola i krilate životinje oko koje se nalazi zmija.

Nekropola Jezero

Smještena je oko 100 metara od sjeveroistočne obale Blidinjskog jezera, desno od puta prema Risovcu. Na ovoj nekropoli nalaze se četiri stećka koji su orijentirani istok-zapad, uz mala odstupanja sjeveroistok-jugozapad. Blizu ovih stećaka nalazi se nekoliko ulomaka kamena, moguće ostatci ostalih stećaka. Od oblika su zastupljeni jedna ploča, dva sanduka i jedan sljemenjak s podnožjem. Što se tiče ukrasa zastupljeni su bordure od dviju paralelnih linija između kojih se nalaze povijena linija i slobodne kukice, cik-cak linije, motiv križa čiji kraci kružno završavaju, oštećeni prikaz lovca sa štitom i jelenom, prikaz konjanika u lovu koji kopljem gađa jelena uz figuru psa, a ispod ovog prizora se nalazi kolo koje vodi jedan muškarac i tri ženske figure s blago podignutim rukama. Oko približno 100 metara zapadno i sjeverozapadno od ovog lokaliteta nalazi se Borova glava, istureni dio Vran-planine, kojeg Bešlagić povezuje sa srednjovjekovnom granicom između Primorja i Zagorja. Kao i na ostalim nekropolama i ovdje se radi o utonulim stećcima, koje su zub vremena i vegetacija obilježili.

Nekropola Donje Bare

Nekropola se nalazi na jugozapadnim padinama Velike Čvrsnice. Područje je bogato vodom, ima više izvora. Mala i kratka ponornica je žila kucavica za te ravnice koje se dijele na Gornje i Donje Bare. Donje Bare su smještene između Jelinka i Zeline kose s istočne strane, brda Drvara i Kraušnice s južne i Donje kose sa zapadne strane. Sjeveroistočno od manjeg zaravanka i malog uzvišenja oko kojega se nalazi nekropola od 25 stećaka i jednog križa. Orijentirani su sjeverozapad-jugoistok. Na prostoru na kojem se nalazi nekropola nalaze se i dva manja zemljana tumulusa, a na jednom od njih nalazi se i pet stećaka. Od oblika najzastupljenije su ploče 13, tri sanduka, dva velika sanduka, 3 sljemenjaka s postoljem, jedan bez postolja, jedan križ i tri fragmenta. Dominiraju ploče nepravilnog oblika. Od ovih stećaka ukrašeno je 11 primjera s ukrasima rozeta, polumjesec, friz u obliku zavojite linije s umetcima u znaku omege i u obliku cik-cak linija, kružni vijenac, bordure u obliku zavojitih linija sa spiralnim dodatcima, križ, svastika, štit, mač, figuralni prikaz dvije scene turnira na konjima, od kojih je je dan prikaz vitezova unutar arkada (arhitektonski motiv) a drugi prikaz uz vitezove i tri žene unutar arkada kao dio turnira, kolo od pet ženskih figura te jednom muškom figurom prikazanom sa štitom i mačem, prikaz vitezova između kojih stoji ženska figura ispred koje se nalazi tordirani luk – možda predstavlja ulaz u dvor.

Ova nekropola se nalazi pored puta koji vodi od jezera prema Svinjači te broji oko 70 stećaka većinom sanduci, nešto ploča i 3 sljemenjaka. Samo 10 primjera imaju ukrase, jelen, bordure sa spiralama, rozete, figuralni prikaz ženskog kola, motiv križa.13 Najvećim dijelom su stećci utonuli u zemlju. Grob Dive Grabovčeve, hodočašće na Kedžaru, primjer spajanja i njegovanja kulturne baštine, narodnih običaja, hodočašća te svakako i turizma (Foto: Maja Soldo Čilić, 2014.)

Zaključak

U jednom kratkom pregledu najosnovnijih značajka srednjovjekovnih nekropola s Blidinja, koje raspolažu s iznimno bogatim dekoracijama i figuralnim prikazima te spadaju među najljepše rađene spomenike, pažnja se skreće na nedovoljni angažman uključivanja ovih lokaliteta u turističku ponudu ovog kraja. Iako Blidinje obiluje ponudama u svim godišnjim dobima, u prvom se planu ističući prirodne ljepote, nažalost spomenici koji su tu stoljećima dio ovog kraja nisu prepoznati kao potencijal koji bi pružio još jedan pečat ovom kraju, ali i omogućio bolju brigu za ove spomenike, koji su prepušteni propadanju, a neki od njih su u potpunosti utonuli u zemlju ili pak raspuknuti u više dijelova. Uzevši u obzir brojne države koje na osnovi arheoloških bogatstava razvijaju turizam, ekonomiju, ali svakako i omogućavaju adekvatne uvjete istraživanja i konzervacije nacionalnih spomenika za koje se brinu stručnjaci raznih profila stvarajući tako svijest kod lokalnog naroda za čuvanje naše baštine, ali i upoznavanje šire javnosti s našom bogatom poviješću, koju poprilično često zanemarujemo. Park prirode Blidinje ima razne ponude, od prirodnih fenomena, religijskih, sportskih, zabavnih, edukativnih, te je ideja za uključivanjem spomenika nominiranih za UNESCO samo još jedan dio koji nedostaje kako bi se slika upotpunila u ionako rijetkim primjerima današnje potpune turističke ponude određenog područja.

Izvor: Međunarodni znanstveni simpozij BLIDINJE 2015.

OGLASI

PRODAJA STANOVA I GRAĐEVINSKIH PARCELA

[slb_exclude]Investitor izgradnje, društvo Domusgradnja oglašava prodaju stanova i građevinskih parcela. U novoformiranom naselju u Ulici Mile Bošnjaka (Jukića njive) u tijeku je izgradnja višestambene zgrade s ukupno 16...

Loading